Izaija 51 SHP

1. Čujte me, vi koji želite slobodu, vi koji tražite BOGA! Pogledajte stijenu iz koje ste izrezani i kamenolom iz kojeg ste iskopani:

2. to je vaš otac Abraham i Sara, koja vas je rodila. Kad sam ga pozvao, bio je samo on, jedan, ali ja sam ga blagoslovio i od njega načinio mnoštvo.

3. Da, BOG će utješiti Sion i smilovati se svim njegovim ruševinama. Učinit će da mu pustinje budu kao Eden, njegova pustoš bit će kao BOŽJI vrt. U njemu će se naći veselje i radost, zahvaljivanje i zvuci pjesme.

4. Čuj me, moj narode! Od mene će izaći zakon, moja pravda bit će svjetlost narodima.

5. Brzo se primiče moja pravednost, stiže moje spasenje. Moja sila donosi pravdu narodima. Daleki otoci gledat će u mene i s nadom čekati moju pomoć.

6. Digni pogled k nebesima, pogledaj zemlju dolje! Nebesa će iščeznuti kao dim, zemlja će biti kao otrcana odjeća, a njeni stanovnici izginut će kao muhe. Ali moje spasenje trajat će zauvijek, moja pravednost neće prestati.

7. Čujte me, vi koji znate što je pravo, vi kojima je moj zakon u srcu! Ne bojte se ljudskog prijekora i ne strepite od njihovih uvreda.

8. Jer, moljac će ih izjesti kao odjeću, crv će ih proždrijeti kao vunu. Ali moja pravednost trajat će zauvijek i moje spasenje kroz sve naraštaje.

9. Probudi se! Probudi se! BOŽJA ruko, odjeni se u snagu. Probudi se kao u davnim danima, kao za prošlih naraštaja. Nisi li ti raskomadala Rahaba i probola tu neman?

10. Nisi li ti isušila more i otvorila put kroz vodene dubine, da otkupljeni prijeđu na drugu stranu?

11. Oni koje je BOG oslobodio, vratit će se na Sion pjevajući. Glave će im biti ovjenčane vječnom radošću. Obuzet će ih sreća i veselje, a nestat će tuga i jecanje.

12. »Ja sam onaj koji vas tješi. Zašto biste se bojali smrtnika, ljudi koji su kao trava?

13. Ne zaboravi BOGA, svog Stvoritelja, koji je razapeo nebesa i postavio temelje zemlje. Zašto stalno, iz dana u dan, strepiš od gnjeva tlačitelja? Oni te žele uništiti, ali gdje je sada njihova srdžba?

14. Potlačeni će brzo biti oslobođeni. Neće poumirati u tamnici niti će im nedostajati kruha.

15. Jer, ja sam tvoj BOG, koji je uzburkao more, toliko da mu valovi tutnje! Zovem se BOG Svevladar.

16. U tvoja sam usta stavio svoje riječi i pokrio te sjenom svoje ruke. Ja sam razastro nebesa i postavio temelje zemlje. Ja kažem Sionu: ‘Ti si moj narod.’«

17. Probudi se! Probudi se! Ustani, Jeruzaleme, ti, koji si iz BOŽJE ruke ispio čašu njegove srdžbe. Ti, koji si do dna iskapio pehar od kojeg se tetura.

18. Toliki su ti se sinovi rodili, a nema nijednoga da ti bude vodič. Od svih sinova koje si odgojio, nema nijednoga da te povede za ruku.

19. Snašli su te glad i mač, propast i uništenje. Tko te žali? Tko će te utješiti?

20. Sinovi su ti iznemogli, leže na uglovima ulica kao antilopa u mreži. BOG je iskalio gnjev na njima. Bog ih je ukorio.

21. Stoga, čuj ovo, nevoljniče! Pijan si, ali ne od vina.

22. Ovako kaže tvoj Gospodar BOG, Bog koji brani svoj narod: »Evo, uzeo sam ti iz ruke čašu zbog koje si teturao. Nećeš više piti iz te čaše, iz pehara moje srdžbe.

23. Stavit ću je u ruke tvojih mučitelja koji su ti govorili: ‘Padni ničice, da te pregazimo.’ A ti si im podmetnuo svoja leđa kao tlo, kao ulicu preko koje će prijeći.«