Izaija 63 BKJ

1. Tko je taj što dolazi iz Edoma, u odjeći obojenoj iz Bozre, taj što je slavan u ruhu svome, što korača u silini snage svoje? “Ja koji govorim u pravednosti, koji sam moćan spasiti.”

2. Zašto si ti crven u ruhu svome, i odjeća tvoja kao u onoga koji gazi u kaci za vino?

3. “U tijesku sam sâm gazio i nitko od naroda nije bio sa mnom. Jer ću ih gaziti u srdžbi svojoj i gnječiti ih u bijesu svome; i krv će njihova poškropiti odjeću moju i umrljat ću svo odijelo svoje.

4. Jer dan osvete mi je na srcu i godina otkupljenika mojih dolazi.

5. I ja sam pogledao i nije bilo nikoga da pomogne; i začudio sam se što nije bilo nikoga da podrži. Stoga mi je mišica moja pribavila spasenje, i bijes moj, on me je podržao.

6. I u srdžbi ću svojoj narode zgaziti i opiti ih u bijesu svome i snagu njihovu do zemlje oboriti.”

7. Spominjat ću se blagosti GOSPODNJIH i hvala GOSPODNJIH, prema svemu što nam je GOSPOD dodijelio, i velike dobrote prema domu Izraelovu koju im je dodijelio po milosrđima svojima i po mnoštvu blagosti svojih.

8. Jer je rekao: “Zasigurno su oni narod moj, sinovi koji neće lagati.” Tako je on bio Spasitelj njihov.

9. U svim njihovim mukama on je bio mučen, i anđeo nazočnosti njegove njih je spasio. U ljubavi svojoj i u smilovanju svojemu on ih je otkupio te ih držao i nosio ih u sve davne dane.

10. Ali oni su se pobunili i mučili njegova Duha Svetoga. Stoga se je on okrenuo da im bude neprijatelj te je zaratio protiv njih.

11. Tada se je sjetio davnih dana, Mojsija i naroda njegova govoreći: “Gdje je onaj koji ih je izveo iz mora s pastirom stada svoga? Gdje je onaj koji je u njega stavio svoga Duha Svetoga,

12. onoga koji ih je vodio desnicom Mojsijevom svojom slavnom mišicom, razdjeljujući vodu pred njima, da sebi pribavi vječno ime,

13. koji ih je vodio preko dubina kao konja po pustinji, da se ne bi spoticali?”

14. Kao što životinja silazi u dolinu, Duh GOSPODNJI dao mu je da počine. Tako si ti vodio narod svoj da sebi pribaviš slavno ime.

15. Pogledaj s neba i promotri iz obitavališta svoje svetosti i svoje slave. Gdje je revnost tvoja i snaga tvoja, zvuk nutrine tvoje i milosrđa tvoja prema meni? Zar su se suspregnuli?

16. Bez sumnje ti si naš otac, premda Abraham i ne zna za nas i Izrael nas ne poznaje, ti si, GOSPODE, otac naš; Otkupitelj naš, ime je tvoje oduvijek.

17. GOSPODE, zašto si nam dopustio da s puteva tvojih zastranimo i otvrdnuo srce svoje da se tebe ne bojimo? Vrati se radi slugu svojih, plemenā baštine svoje.

18. Narod svetosti tvoje zaposjeo ga je, ali zakratko: protivnici naši izgazili su svetište tvoje.

19. Mi smo tvoji; nikada nisi vladao nad njima, oni nisu nazivani imenom tvojim.