Izaija 64 BKJ

1. O, kad bi ti nebesa razderao da siđeš, gore bi potekle od nazočnosti tvoje

2. kao kad oganj koji sažiže gori, oganj koji vode zakuhava, da ime svoje obznaniš protivnicima svojim, da narodi zadrhte od nazočnosti tvoje!

3. Kad si činio strašna djela koja nismo očekivali, silazio si, gore su potekle od nazočnosti tvoje.

4. Jer otkada je svijeta nije se čulo niti se ušima naziralo niti je oko vidjelo, Bože, osim tebe, ono što je pripremio za onoga koji čeka na njega.

5. Ideš u susret onome koji se raduje i provodi pravdu, onima koji se sjećaju tebe na putevima tvojim. Evo, razgnjevio si se jer smo sagriješili i u tome nastavili, a bit ćemo spašeni.

6. No svi smo mi kao nečist, i sva je pravednost naša kao prljavi dronjci; i svi smo se mi osušili kao lišće, i nepravde naše kao vjetar nas odnose.

7. I nema nikoga da prizove ime tvoje, koji se podiže da se tebe drži. Jer ti si sakrio lice svoje od nas i zatro nas zbog nepravda naših.

8. Ali sad, GOSPODE, ti si naš otac; mi smo glina, a ti naš lončar. I svi smo mi djelo ruku tvojih.

9. Ne gnjevi se tako jako, GOSPODE, i ne sjećaj se nepravde zauvijek. Evo, vidi, zaklinjem te, svi smo mi tvoj narod.

10. Tvoji sveti gradovi postali su pustinja; Sion je pustinja, Jeruzalem je pustoš.

11. Naš sveti i prekrasni dom naš, gdje su očevi naši tebe slavili, ognjem je spaljen, i sve naše dragocjenosti su poharane.

12. Zar ćeš se, GOSPODE, na sve to suzdržati? Zar ćeš šutjeti i pritiskati nas tako jako?