Izaija 64 SHP

1. O, kad bi razderao nebesa i sišao! Planine bi se zatresle pred tobom!

2. Kao što vatra zapali grančice i čini da voda proključa, siđi i objavi svoje ime svojim neprijateljima, da narodi zadrhte pred tobom!

3. Jer, kad si činio strašna djela, koja nismo očekivali, silazio si i planine su se tresle pred tobom.

4. Od pradavnih vremena nijedno uho nije čulo, nijedno oko vidjelo drugoga Boga osim tebe, koji radi za one što mu vjeruju.

5. Ti dolaziš k onima koji rado čine ono što je pravo, koji se sjećaju tvojih puteva. Ali, kad si se razljutio, mi smo sagriješili, i neprestano griješimo. Kako da se onda spasimo?

6. Svi smo postali prljavi od grijeha. Sva su naša pravedna djela kao prljave, krvave krpe. Svi se sušimo kao list, a naši grijesi nas odnose kao vjetar.

7. Nitko ne priziva tvoje ime, niti se trudi da do tebe dopre, jer si se sakrio od nas i učinio da patimo pritisnuti svojim grijesima.

8. A ipak, BOŽE, ti si naš Otac. Mi smo glina, ti si lončar — svi smo tvoje djelo.

9. Ne budi previše ljut, BOŽE, ne sjećaj se zauvijek naših grijeha. Pogledaj na nas, molimo te, jer svi smo tvoj narod.

10. Tvoji sveti gradovi postali su pustinje; Sion je pustoš, Jeruzalem pustolina.

11. Spaljen je naš sveti i slavni Hram, gdje su ti preci iskazivali hvalu, i sve što nam je dragocjeno u ruševinu je pretvoreno.

12. Zar ćeš se poslije svega, BOŽE, i dalje suzdržavati? Zar ćeš i dalje šutjeti i prekomjerno nas kažnjavati?