Izaija 9 BKJ

1. Ali takve magle neće biti kakva je bila u muci njezinoj, kada je ono isprva blago potištio zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, a kasnije ju je teško potištio, put mora, s one strane Jordana, u Galileji narodskoj.

2. Narod koji je u tami hodio ugledao je svjetlost veliku; onima koji su prebivali u zemlji sjene smrti, njima je svjetlost zasjala.

3. Umnožio si narod, a radost nisi povećao; raduju se pred tobom radošću kao u žetvi i kao što se čovjek raduje kada se dijeli plijen.

4. Jer ti si slomio jaram bremena njegova i štap s ramena njegova, šiba njegovog tlačitelja, kao u dan midijanski.

5. Jer je svaka bitka ratnička puna zbunjujuće galame i odjeća je u krv uvaljana, ali će to gorjeti i biti ognju gorivo.

6. Jer nam se dijete rodilo, sin nam je podaren; i na njegovom će ramenu biti vlast. I nadjenut će mu ime: Čudesan, Savjetnik, Moćni Bog, Otac vječni, Knez mira.

7. Povećavanju vladavine njegove i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim i nad kraljevstvom njegovim; odredit će ga i utvrdit će ga u pravednom sudu i u pravdi odsada i zauvijek. Revnost GOSPODA nad vojskama to će izvršiti.

8. Gospodin je poslao riječ prema Jakovu, i ona je pala na Izrael.

9. I sav će narod znati, baš Efrajim i stanovnici Samarije, koji su govorili oholo i tvrdokornog srca:

10. “Opeke su popadale, ali mi ćemo graditi kamenom klesanim; smokvici su posječeni, ali mi ćemo ih zamijeniti cedrovima.”

11. Stoga će GOSPOD usmjeriti Rezinove protivnike protiv njega i udružiti njegove neprijatelje:

12. Sirijce sprijeda i Filistejce straga; i oni će ustima otvorenim proždirati Izraela. Pored svega toga njegova se srdžba nije odvratila, nego je ruka njegova još uvijek ispružena.

13. Jer se narod ne obraća onomu koji ga udara, i nisu tražili GOSPODA nad vojskama.

14. Stoga će GOSPOD odsjeći Izraelu glavu i rep, granu i rogoz u jednome danu.

15. Starac i uglednik, taj je glava, a prorok koji poučava laži, taj je rep.

16. Jer vođe ovoga naroda navode ga na pogrešku, a oni koji su od takvih vođeni uništeni su.

17. Stoga se Gospodin neće radovati mladićima njihovim niti će biti milosrdan njihovoj siročadi i udovicama njihovim; jer je svatko licemjer i zločinac, i svaka usta govore ludost. Pored svega toga njegova se srdžba nije odvratila, nego je ruka njegova još uvijek ispružena.

18. Jer opačina plamti kao oganj; proždire drač i trnje i spalit će šumsko žbunje, te će se uspeti poput uspinjanja dima.

19. Od gnjeva GOSPODA nad vojskama zemlja se pomračila i narod će biti kao gorivo ognju; nitko neće štedjeti brata svoga.

20. I ščepat će zdesna, te biti gladan, i pojest će slijeva, no neće se nasititi. Svatko će jesti meso svoje vlastite mišice:

21. Manaše Efrajima, a Efrajim Manašea; i oni će zajedno biti protiv Jude. Pored svega toga njegova se srdžba nije odvratila, nego je ruka njegova još uvijek ispružena.