Jakovljeva 1 BKJ
1. Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, dvanaesterim plemenima u raseljeništvu, pozdrav.
2. Braćo moja, smatrajte svom radošću kad upadnete u različita iskušenja,
3. znajući da iskušavanje vaše vjere stvara strpljivost.
4. Ali neka ta strpljivost bude savršena na djelu, da biste bili savršeni i potpuni, ne oskudijevajući ničim.
5. Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka je moli od Boga, koji svima daje velikodušno i ne predbacuje; i dat će mu se.
6. Ali neka moli u vjeri, ne kolebajući se ništa. Jer onaj koji se koleba nalik je morskom valu koji vjetar tjera i baca amo tamo.
7. Jer takav čovjek neka ne misli da će nešto primiti od Gospodina.
8. Neodlučan čovjek je nepostojan na svim svojim putevima.
9. Neka se brat niska položaja hvali svojim uzvišenjem,
10. a bogati svojim poniženjem; jer će proći kao cvijet trave.
11. Jer sunce izlazi sa svojom žegom i isušuje travu te cvijet njezin otpada, a ljepota lica njegova propada; tako će i bogati uvenuti na svojim putevima.
12. Blažen je čovjek koji podnosi iskušenja; jer kad bude iskušan, primit će vijenac života što ga je Gospodin obećao onima koji ga ljube.
13. Neka nitko kad je iskušavan, ne kaže: “Bog me iskušava!” Jer Bog ne može biti iskušavan zlom, niti on nikoga ne iskušava.
14. Nego svakoga iskušava vlastita požuda kad ga odvlači i mami.
15. Zatim požuda, kad zatrudni, rađa grijeh, a grijeh, kad je izvršen, rađa smrt.
16. Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
17. Svako dobro darivanje i svaki savršen dar je odozgo i silazi od Oca svjetlosti kod koga nema promjene niti sjene zbog mijene.
Ponašanje pravih vjernika18. Po svojoj volji rodio nas je riječju istine da budemo posebna vrsta prvine njegovih stvorenja.
19. Stoga, braćo moja ljubljena, neka svaki čovjek bude brz slušati, spor govoriti, spor na gnjev.
20. Jer gnjev čovjekov ne čini pravde Božje.
21. Zato odložite svu prljavštinu i preostalu zlobu i s krotkošću primite usađenu riječ koja je sposobna spasiti vaše duše.
22. Ali budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji koji zavaravaju sami sebe.
23. Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, taj je nalik čovjeku koji svoje naravno lice promatra u ogledalu;
24. jer promotri se i ode, i odmah zaboravi kakav je bio.
25. Ali tko se zagleda u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, ne da bude zaboravan slušatelj, nego djelotvoran izvršitelj, taj će biti blažen u svojemu djelovanju.
26. Smatra li tko među vama da je pobožan, a ne zauzdava svoj jezik, nego vara srce svoje, isprazna mu je pobožnost!
27. Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: posjećivati siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se neokaljanim od svijeta.