Jeremija 1 BKJ

1. Riječi Jeremije, sina Hilkijina, jednog od svećenika koji su bili u Anatotu u zemlji Benjaminovoj,

2. kome je došla riječ GOSPODNJA u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine njegova kraljevanja.

3. Došla je i u dane Jehojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Zedekije, sina Jošijina, kralja Judina, sve do progonstva Jeruzalema u petome mjesecu.

4. Tada mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:

5. “Prije nego što sam te oblikovao u utrobi, poznavao sam te; i prije nego što si izašao iz utrobe, posvetio sam te i odredio te za proroka narodima.”

6. Nato sam ja rekao: Ah, Gospodine BOŽE! Gle, ne mogu govoriti, jer sam ja dijete.”

7. No GOSPOD mi je rekao: “Ne govori: ‘Ja sam dijete’, jer ćeš ići k svima kojima te pošaljem i govorit ćeš sve što ti budem zapovjedio.

8. Ne boj se lica njihovih, jer ja sam s tobom da te izbavim!”, govori GOSPOD.

9. Tada je GOSPOD ispružio ruku svoju i dotaknuo se usta mojih. Onda mi je GOSPOD rekao: “Evo, svoje sam riječi stavio u tvoja usta.

10. Gle, na današnji dan postavio sam te nad narodima i nad kraljevstvima da iskorjenjuješ i rušiš, da uništavaš i obaraš, da gradiš i sadiš.”

11. Nadalje mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći: “Što ti vidiš, Jeremija?” I rekao sam: “Ja vidim štap bademov.”

12. Nato mi je GOSPOD rekao: “Dobro si vidio, jer ću ja požuriti riječ svoju da se ona izvrši.”

13. Zatim mi je riječ GOSPODNJA došla po drugi put govoreći: “Što ti vidiš?” I rekao sam: “Ja vidim kipući lonac, a lice njegovo prema sjeveru.”

14. Tada mi je GOSPOD rekao: “Sa sjevera prodrijet će zlo na sve stanovnike ove zemlje.

15. Jer, evo, ja ću pozvati sve rodove iz sjevernih kraljevstava”, govori GOSPOD, “te će doći i svatko će postaviti prijestolje svoje na ulaz vrata jeruzalemskih i protiv svih zidina njegovih unaokolo i protiv svih gradova Judinih.

16. I izustit ću im presude svoje protiv njih u vezi svih opakosti njihovih, što su me napustili i palili kâd drugim bogovima i iskazivali štovanje djelima ruku svojih.

17. Stoga ti sada opaši bokove svoje i ustani te im kaži sve što ću ti ja zapovjediti. Ne daj se zastrašiti od lica njihova da te ne bih ja smeo pred njima.

18. Jer, evo, ja te danas postavljam kao grad utvrđeni i kao stup željezni i kao zidine mjedene protiv cijele zemlje: protiv kraljeva Judinih, protiv knezova njegovih, protiv svećenika njegovih i protiv naroda ove zemlje.

19. I oni će se boriti protiv tebe, ali te neće nadvladati, jer sam ja s tobom”, govori GOSPOD, “da te izbavim!”