Jeremija 10 BKJ
1. Čujte riječ koju vam GOSPOD govori, dome Izraelov.
2. Ovako govori GOSPOD: “Ne učite se putu poganskomu i nemojte se zastrašiti znakova nebeskih, jer se njih plaše pogani.
3. Jer su običaji tih naroda isprazni; jer jedan sjekirom siječe stablo u šumi, djelo ruku zanatlije.
4. Ukrašavaju ga srebrom i zlatom, pričvršćuju ga čavlima i čekićima da se ne pomiče.
5. Uspravni su oni kao palme, ali ne govore; treba ih nositi zato što ne mogu ići. Ne bojte ih se, jer ne mogu činiti zlo, također niti dobro ne mogu činiti.”
6. Kao što nitko nije kao ti, GOSPODE; ti si velik i veliko je ime tvoje u sili.
7. Tko se ne bi tebe bojao, kralju narodā? Jer to tebi pripada. Kao što među svim mudracima narodā i u svim njihovim kraljevstvima nitko nije kao ti.
8. Nego su svi oni okrutni i ludi; to deblo je nauk isprazni.
9. Srebro iskovano u pločice dovozi se iz Taršiša i zlato iz Ufaza, djelo zanatlija i ruku ljevača; modra tkanina i purpur je odjeća njihova, svi oni su djelo vještih ljudi.
10. No GOSPOD je istinski Bog, on je živi Bog i vječni kralj. Od gnjeva njegova zemlja će se tresti, i narodi neće moći pretrpjeti jarost njegovu.
11. Ovako im recite: “Bogovi koji nisu načinili nebesa i zemlju, baš oni nestat će sa zemlje i ispod ovih nebesa.”
12. Snagom svojom on je načinio zemlju, mudrošću svojom utemeljio je svijet i svojom promišljenošću razapeo je nebesa.
13. Kad izusti glasom svojim, mnoštvo je voda na nebesima te čini da se maglica diže s kraja zemlje, stvara munje s kišom i izvodi vjetar iz riznica svojih.
14. Svaki je čovjek otupio u znanju svome, svaki se ljevač zastidio izrezbarenog lika; jer je obmana lijevani kip njegov i u njima nema daha.
15. Oni su ispraznost i djelo pogrešno; propast će u vrijeme pohođenja svoga.
16. Dio Jakovljev nije kao oni; jer je on onaj koji je sve oblikovao, i Izrael je izdanak baštine njegove; GOSPOD nad vojskama ime je njegovo.
17. Pokupi sa zemlje robu svoju, stanovniče utvrde.
18. Jer ovako govori GOSPOD: “Gle, ovaj put ja ću izbaciti stanovnike te zemlje i pritisnut ću ih da to mogu shvatiti.”
19. Jao meni zbog ozljede moje! Moja je rana bolna, no ipak sam rekao: “Zaista, to je bol, i moram je nositi.”
20. Šator je moj opljačkan, i sva užad moja je pokidana. Sinovi su moji otišli od mene i nema ih više. Nema više nikoga da razapne šator moj i da postavi zavjese moje.
21. Jer pastiri su postali okrutni i GOSPODA nisu tražili; stoga neće napredovati i sva će se stada njihova raspršiti.
22. Evo, glas poruke dolazi, i veliki metež iz sjeverne zemlje, da gradove Judine pretvori u pustoš i u jazbinu zmajevsku.
23. GOSPODE, ja znam da put čovjekov nije u njemu; nije u čovjeku koji hodi da upravlja korake svoje.
24. GOSPODE, ispravi me, ali sudom pravednim; ne u srdžbi svojoj, da me ne uništiš.
25. Izlij svoj bijes na pogane koji tebe ne poznaju i na rodove koji imena tvojega ne prizivaju. Jer su oni izjeli Jakova; i proždrli ga i zatrli ga i obitavalište njegovo opustošili.