Jeremija 11 BKJ
1. Riječ koja je od GOSPODA došla Jeremiji govoreći:
2. “Čujte riječi ovoga saveza! I govori ih ljudima iz Jude i stanovnicima Jeruzalema.
3. I reci im: ‘Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Proklet neka bude čovjek koji nije poslušan riječima ovoga saveza,
4. koje sam zapovjedio očevima vašim u dan kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz željezne peći, govoreći: Budite poslušni glasu mome i činite sve što vam zapovijedam. Tako ćete biti moj narod, a ja ću biti Bog vaš;
5. da bih izvršio zakletvu kojom sam se zakleo očevima vašim da im dam zemlju kojom teče med i mlijeko, kao što je dan danas.’ ” Nato sam ja odgovorio i rekao: “Neka tako bude, GOSPODE!”
6. Tada mi je GOSPOD rekao: “Objavi sve ove riječi po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim govoreći: ‘Slušajte riječi ovoga Saveza, i izvršavajte ih.
7. Jer ja sam iskreno negodovao nad očevima vašim u dan kad sam ih izveo iz zemlje egipatske pa sve do dana današnjega, ustajući rano i negodujući te govoreći: Budite poslušni glasu mome!
8. Ipak oni nisu bili poslušni i nisu priklonili uho svoje, nego je svaki hodio za mozganjima svoga zloga srca. Stoga ću na njih svaliti sve riječi ovoga saveza koje sam im zapovjedio da ih izvršavaju, no oni ih nisu izvršavali.’ ”
9. Zatim mi je GOSPOD rekao: “Urota se našla među ljudima iz Jude i među stanovnicima Jeruzalema.
10. Vratili su se nepravdama svojih predaka koji su odbili poslušati riječi moje; i oni su pošli za drugim bogovima da im služe. Dom Izraelov i dom Judin prekršili su savez moj koji sam sklopio s očevima njihovim.”
11. Stoga ovako govori GOSPOD: “Evo, ja ću na njih dovesti zlo kome neće moći umaknuti; i premda će vapiti k meni, ja ih neću uslišati.
12. Tada će gradovi Judini i stanovnici jeruzalemski ići i vapiti k bogovima kojima oni prinose kâd, ali ih oni nikako neće spasiti u vrijeme nevolje njihove.
13. Jer tvojih je bogova, Judo, prema broju tvojih gradova; i prema broju ulica jeruzalemskih, podigli ste žrtvenike toj sramoti, i to žrtvenike da palite kâd Baalu.
14. Stoga, ti nemoj moliti za narod ovaj niti za njih ne diži vapaj ili molitvu; jer ja ih neću uslišati u vrijeme kad zavape k meni u nevolji svojoj.
15. Što li će ljubljena moja u Domu mome pošto je s mnogima počinila razvratnosti, te je sveto meso otišlo od tebe? Kad zlo činiš, tada se raduješ.
16. GOSPOD ti je ime nadjenuo, Zelena maslina, lijepa i dobra ploda. Uza zvuk velike buke zapalio je oganj nad njom pa su joj se grane polomile.
17. Jer GOSPOD nad vojskama, koji te je posadio, izrekao je zlo protiv tebe zbog zla doma Izraelova i doma Judina kojeg su protiv sebe činili da bi me izazvali na srdžbu prinoseći kâd Baalu.”
18. I GOSPOD mi je podario spoznaju toga, te znam to. Tada si mi pokazao djela njihova.
19. No ja sam bio kao janje ili kao vol što je odveden na klanje i nisam znao da protiv mene lukavstva smišljaju govoreći: “Uništimo drvo s plodom njegovim i posijecimo ga iz zemlje živih da se ime njegovo više ne spominje.”
20. Ali, GOSPODE nad vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju na njima, jer sam tebi otkrio parnicu svoju.
21. Stoga ovako govori GOSPOD za ljude iz Anatota koji traže tvoj život govoreći: “Ne prorokuj više u ime GOSPODNJE, da ne pogineš od ruke naše”;
22. stoga ovako govori GOSPOD nad vojskama: “Evo, ja ću ih kazniti: mladići će od mača poginuti, sinovi njihovi i kćeri njihove od gladi će pomrijeti.
23. Ni ostatka od njih neće ostati, jer ja ću svaliti zlo na ljude iz Anatota, baš u godini pohođenja njihova.”