Jeremija 17 BKJ

1. Grijeh je Judin upisan željeznom pisaljkom i dijamantnim vrškom; urezan je na ploči srca njihova i na rogovima žrtvenika vaših,

2. dok se sinovi njihovi sjećaju žrtvenika njihovih i gajeva njihovih oko zelenog drveća na visokim brdima.

3. “Goro moja u polju, imetak tvoj i sve blago tvoje kao plijen ću dati, a uzvišice tvoje za grijeh po svim međama tvojim.

4. A ti, baš ti, otpustit ćeš baštinu svoju što sam je tebi dao. I navest ću te da služiš neprijateljima svojim u zemlji koju ne poznaješ, jer je u srdžbi mojoj planuo oganj, koji će gorjeti zauvijek.”

5. Ovako govori GOSPOD: “Proklet neka bude čovjek koji se pouzdaje u čovjeka i tijelo pravi mišicom svojom i čije srce odstupa od GOSPODA.

6. Jer takav će biti poput vrijesa u pustinji i neće vidjeti kad dobro dolazi, nego će prebivati na sušnim mjestima u pustoši, u zemlji slanoj i nenastanjenoj.

7. Blagoslovljen je čovjek koji se pouzdaje u GOSPODA i kojemu je GOSPOD nada.

8. Jer on će biti kao uz vode zasađeno stablo, koje korijenje svoje pruža k rijeci; i neće vidjeti kada žega dolazi, nego će mu lišće biti zeleno. I neće se brinuti za sušne godine ni neće prestati donositi plod.

9. Srce je prijevarno više od svega, i očajno je opako; tko ga može spoznati?

10. Ja, GOSPOD, istražujem srce i ja ispitujem bubrege, baš da bih dao svakome prema putevima njegovim, i prema plodu djela njegovih.

11. Kao što jarebica leži na jajima, a ne izleže ih, tako i onaj koji stječe bogatstvo, no ne po pravdi, ostavit će ga usred dana njegovih i svršetak njegov bit će poput luđaka.”

12. Slavno uzvišeno prijestolje od početka je mjesto svetišta našega.

13. GOSPODE, nado Izraelova, svi koji te napuste, postidjet će se i “oni koji od mene odstupe bit će na zemlji zapisani, zato što su napustili GOSPODA, izvor žive vode.”

14. Ozdravi me, GOSPODE, i bit ću ozdravljen, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si hvala moja.

15. Evo, oni mi govore: “Gdje je riječ GOSPODNJA? Neka sada dođe!”

16. Ali ja nisam bježao od toga da budem pastir koji tebe slijedi niti sam želio dan jadni. Ti znaš da je ono što je izašlo s usana mojih bilo ispravno pred tobom.

17. Ne budi mi strava, ti si nada moja u dan zli.

18. Neka se postide oni što me progone, no ja neka se ne postidim; neka se oni zastraše, no ja neka se ne zastrašim. Dovedi na njih dan zli i uništi ih dvostrukim uništenjem.

19. Ovako mi je GOSPOD rekao: “Idi i stani na vrata narodnih sinova, na koja ulaze kraljevi Judini i na koja izlaze, i na sva vrata jeruzalemska.

20. I reci im: ‘Čujte riječ GOSPODNJU, vi kraljevi Judini i svi vi iz Jude i svi stanovnici Jeruzalema koji ulazite na ova vrata!

21. Ovako govori GOSPOD: Pazite se, i ne nosite tereta u dan Šabata i ne unosite ga na vrata jeruzalemska.

22. I ne iznosite teret iz kuća svojih u dan Šabata ni ne radite nikakvog posla, nego posvetite dan Šabata, kao što sam ja zapovjedio očevima vašim.

23. Ali oni nisu bili poslušni i nisu priklonili uši svoje, nego su otvrdnuli šije svoje da ne čuju i ne prime pouku.

24. I dogodit će se, ako me budete pomno slušali,” govori GOSPOD, “da ne unosite teret na vrata ovoga grada u dan Šabata nego posvetite dan Šabata tako da ne radite nikakvog posla u njemu,

25. da će tada na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi i knezovi koji sjede na prijestolju Davidovu, vozeći se na kolima i jašući na konjima, oni i knezovi njihovi, ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema; i ovaj grad ostat će zauvijek.

26. I dolazit će iz gradova Judinih i iz mjesta oko Jeruzalema i iz zemlje Benjaminove i iz ravnice i s gorja i s juga, donoseći žrtve paljenice i žrtve i jestive žrtve i kâd, i donoseći žrtve hvale u Dom GOSPODNJI.

27. Ali ako me ne budete slušali da posvetite dan Šabata i da ne nosite teret baš kad ulazite na vrata jeruzalemska u dan Šabata, tada ću zapaliti oganj na vratima njegovim, i on će proždrijeti dvorove jeruzalemske, i neće se ugasiti.’ ”