Jeremija 2 BKJ
1. Nadalje mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:
2. “Idi i viči u uši Jeruzalemu govoreći: ‘Ovako govori GOSPOD: Sjećam se tebe, dobrote tvoje mladosti, ljubavi zaruka tvojih, kad si za mnom išla u pustinju, u zemlju koja nije zasijana.
3. Izrael je bio svetost GOSPODU i prvina uroda njegovog; svi koji su ga proždirali bit će posramljeni, zlo će se na njih svaliti’ ”, govori GOSPOD.
4. Čujte riječ GOSPODNJU, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.
5. Ovako govori GOSPOD: “Kakvu su nepravdu očevi vaši našli u meni da su se udaljili od mene i počeli hoditi za ispraznošću te postali isprazni?
6. I nisu rekli: ‘Gdje je GOSPOD, koji nas je izveo iz zemlje egipatske, koji nas je vodio kroz pustoš, kroz zemlju pustinja i jama, kroz zemlju suše i sjene smrti, kroz zemlju kojom nitko ne prolazi i gdje nitko ne stanuje?’
7. I doveo sam vas u plodnu zemlju da jedete ploda njezina i dobrote njezine. No kad ste vi ušli, oskvrnuli ste zemlju moju, i od baštine moje napravili ste gnjusobu.
8. Svećenici nisu pitali: ‘Gdje je GOSPOD?’, a oni koji se bave Zakonom nisu me upoznali; i pastiri su protiv mene prestupali, i proroci su po Baalu prorokovali, i hodili su za onim što ne koristi.
9. Zato ću se ja s vama još parničiti”, govori GOSPOD, “i sa sinovima vaših sinova ja ću se parničiti.
10. Jer prođite otoke kitimske i vidite, i pošaljite glas u Kedar te pomno promotrite i vidite je li se takvo što negdje zbilo.
11. Zar je neki narod promijenio bogove svoje, koji i nisu bogovi? No narod je moj slavu svoju zamijenio za ono što ne koristi.
12. Zapanjite se nad time, vi nebesa, prestravite se i opustite”, govori GOSPOD.
13. “Jer je narod moj počinio dva zla: napustili su mene, izvor žive vode, pa su si iskopali nakapnice, raspucane nakapnice što ne mogu držati vodu.
14. Je li Izrael sluga? Je li on u kući rođeni rob? Zašto li je oplijenjen?
15. Lavići su nad njime rikali, i glasali se, i zemlju su njegovu opustošili; gradovi su njegovi spaljeni, bez stanovnika su ostali.
16. Također i sinovi Nofa i Tahapanesa slomili su tjeme tvoje.
17. Nisi li ti to sâm sebi osigurao pošto si napustio GOSPODA, Boga svojega, kada te je putem vodio?
18. A sada, što će ti put u Egipat da piješ vode sihorske? Ili što će ti put u Asiriju da piješ vode iz rijeke?
19. Tvoja će te vlastita opakost ispraviti, i tvoje će te odmetništvo prekoriti. Spoznaj dakle i shvati da je zlo i gorko to što si napustio GOSPODA, Boga svojega, i što nema straha mojega u tebi”, govori Gospodin, BOG nad vojskama.
20. “Jer odavno sam razbio jaram tvoj, i sveze tvoje raskinuo; a ti govoriš: ‘Neću prestupiti.’ Kadli na svakom visokom brdu i pod svakim zelenim stablom ti si vucarao, bludničio.
21. Ipak ja sam te zasadio kao lozu plemenitu, potpuno ispravno sjeme. Kako si mi se onda prometnuo u izrod, u lozu tuđinsku?
22. Jer da se i salitrom opereš i uzmeš si mnogo sapuna, ipak nepravda tvoja označena je preda mnom”, govori Gospodin BOG.
23. “Kako možeš reći: ‘Nisam se okaljao, nisam za Baalima išao’? Pogledaj put svoj u dolini, spoznaj što si učinio. Ti si hitra jednogrba deva koja putevima svojim obilazi,
24. divlja magarica navikla na pustinju što njuši vjetar u milini svojoj; u nagonu njezinom, tko je može odvratiti? Svi oni koji nju traže, neće se umoriti; naći će je u mjesecu njezinu.
25. Spriječi nogu svoju da ne bude bosa i grlo svoje od žeđi. No ti govoriš: ‘Nema nade! Ne! Jer sam ja tuđince volio i za njima ću ići.’
26. Kao što se lopov posrami kad je pronađen, tako će se i dom Izraelov posramiti; oni, kraljevi njihovi, knezovi njihovi i svećenici njihovi i proroci njihovi,
27. koji deblu govore: ‘Ti si moj otac’, a kamenu: ‘Ti si me rodio’; jer su mi okrenuli leđa svoja, a ne lice svoje. No u vrijeme nevolje svoje reći će: ‘Ustani i spasi nas.’
28. A gdje su bogovi tvoji što si ih sebi napravio? Neka ustanu ako te mogu spasiti u vrijeme nevolje tvoje. Jer koliki je broj tvojih gradova, toliko je, Judo, bogova tvojih!
29. Zašto se parničite sa mnom? Svi ste vi protiv mene prestupali!” govori GOSPOD.
30. Uzalud sam udarao sinove vaše, popravak nisu prihvatili. Vaš vlastiti mač proždro je proroke vaše kao lav koji uništava.
31. Naraštaju, pogledajte riječ GOSPODNJU! Zar sam ja bio pustinja Izraelu ili zemlja tame? Zašto narod moj govori: ‘Mi smo gospodari, više k tebi nećemo dolaziti’?
32. Može li djevojka zaboraviti svoj nakit ili mladenka nošnju svoju? Ipak narod je moj mene zaboravio, dana je takvih bezbroj.
33. Zašto si put svoj dotjerivala da bi tražila ljubav? Stoga si i opake poučavala putevima svojim.
34. Čak se i na suknjama tvojim našla krv duša nedužnih siromaha. Nisam je našao potajno tražeći; no ima je na svemu.
35. Ipak ti govoriš: ‘Zato što sam nedužna, zasigurno će se srdžba njegova od mene odvratiti.’ Evo, parničit ću se s tobom, zato što govoriš: ‘Nisam sagriješila.’
36. Zašto toliko puno tumaraš mijenjajući svoj put? Posramit ćeš se i Egipta kao što si se posramila Asirije.
37. Da, od njega ćeš izaći sa svojim rukama na glavi svojoj, jer je GOSPOD odbacio tvoje uzdanice i od njih koristi nećeš imati.”