Jeremija 20 BKJ
1. A svećenik Pašhur, sin Imerov, koji je bio i glavni predstojnik u Domu GOSPODNJEM, čuo je kako Jeremija prorokuje te riječi.
2. Nato je Pašhur udario proroka Jeremiju i bacio ga u klade što su bile kod Gornjih vrata Benjaminovih, koja su bila kod Doma GOSPODNJEG.
3. I dogodilo se sutradan, da je Pašhur izvadio Jeremiju iz klada. Tada mu je Jeremija rekao: “GOSPOD te ne naziva imenom tvojim, Pašhur, nego Magormisabib.
4. Jer ovako govori GOSPOD: ‘Evo, ja te predajem da budeš strava, sebi i svim prijateljima svojim; i oni će pasti od mača neprijatelja svojih, a oči će tvoje to gledati. I predat ću sveg Judu u ruke kralja babilonskoga, i on će ih odvesti u sužanjstvo u Babilon i pogubiti ih mačem.
5. Nadalje, ja ću predati i svu snagu ovoga grada i sav trud njegov i sve dragocjenosti njegove; i sve blago kraljeva Judinih predat ću u ruke neprijatelja njihovih, koji će ga opljačkati i pograbiti ga i odnijeti ga u Babilon.
6. A ti, Pašhure, i sve što živi u domu tvome otići će u sužanjstvo; i doći ćeš u Babilon i ondje ćeš umrijeti i ondje biti pokopan, ti i svi prijatelji tvoji kojima si laži prorokovao.’ ”
7. GOSPODE, prevario si me i bio sam prevaren; ti si jači od mene i nadvladao si. Svakodnevno mi se podsmjehuju, svatko mi se ruga.
8. Jer kad sam progovorio, vapio sam, vapio sam: “Nasilje i pljačka!”. Zato što mi je riječ GOSPODNJA svakodnevno prouzročila porugu i podsmijeh.
9. Tada sam rekao: “Neću ga više spominjati niti ću više u ime njegovo govoriti.” Ali mi je riječ njegova bila u srcu kao oganj usplamtjeli, zatvoren u kostima mojim; i umorio sam se od suzdržavanja i nisam mogao više izdržati.
10. Jer sam čuo klevete mnogih, strah sa svih strana. “Prijavite”, govore “i mi ćemo prijaviti!” Svi poznanici moji čekali su na moje kolebanje govoreći: “Možda bude namamljen pa ćemo ga nadvladati i izvršiti osvetu svoju nad njim.”
11. Ali sa mnom je GOSPOD kao strašni junak. Stoga će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati. Silno će se postidjeti jer neće uspjeti; njihova vječna sramota nikada se neće zaboraviti.
12. No, GOSPODE nad vojskama, koji ispituješ pravednika i vidiš bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju nad njima, jer tebi sam otvorio parnicu svoju.
13. Pjevajte GOSPODU, hvalite GOSPODA, jer je on izbavio dušu siromaha iz ruke zločinaca.
14. Proklet neka bude dan u koji sam se rodio, neka ne bude blagoslovljen dan kad me majka moja rodila!
15. Proklet neka bude čovjek koji je donio vijest ocu mome govoreći: “Muško ti se rodilo!”, jako ga razveselivši.
16. I neka taj čovjek bude kao gradovi koje je GOSPOD razorio, a da se nije pokajao; i neka ujutro čuje vapaj, a u podne poklič.
17. Zato što me nije od utrobe pogubio; ili da bi mi majka moja mogla biti grob, a utroba njezina bude stalno trudna sa mnom.
18. Zašto sam izašao iz utrobe da gledam muku i žalost, da se u sramoti dani moji potroše?