Jeremija 26 BKJ

1. U početku kraljevanja Jehojakima, sina Jošijina, kralja Judina, došla je ova riječ od GOSPODA, govoreći:

2. “Ovako govori GOSPOD: ‘Stani u predvorje Doma GOSPODNJEGA, te svim gradovima Judinim koji dolaze iskazivati štovanje u Domu GOSPODNJEM progovori sve ove riječi koje ti zapovijedam da im govoriš. Ne izostavi ni jednu riječ!

3. Ako bude tako te poslušaju i odvrate se svaki od svoga zloga puta, da ću se ja pokajati za zlo koje namjeravam njima učiniti zbog zlih djela njihovih.’

4. I trebaš im reći: ‘Ovako govori GOSPOD: Ako me ne poslušate da hodite po mome zakonu koji sam postavio pred vas,

5. te da slušate riječi mojih slugu proroka koje sam poslao k vama i to rano ih dižući i šaljući ih, no vi ih niste slušali,

6. tada ću učiniti s ovim domom kao sa Šilom, a grad ovaj učinit ću prokletstvom za sve narode na zemlji.’ ”

7. Tako su svećenici i proroci i sav narod čuli Jeremiju kako govori ove riječi u Domu GOSPODNJEM.

8. I dogodilo se, kad je Jeremija završio govor glede svega onoga što mu je GOSPOD zapovjedio da kaže svemu narodu, da su ga pograbili svećenici i proroci i sav narod, govoreći: “Zasigurno ćeš umrijeti!

9. Zašto si prorokovao u ime GOSPODNJE govoreći: ‘Ovaj Dom bit će kao Šilo, a grad ovaj bit će pust, bez stanovnika?’ ” I sav narod sakupio se protiv Jeremije u Domu GOSPODNJEM.

10. Kad su sve to dočuli knezovi Judini, došli su iz kraljeva dvora u Dom GOSPODNJI te su sjeli na ulazu Novih vratā Doma GOSPODNJEG.

11. Tada su svećenici i proroci rekli knezovima i svemu narodu govoreći: “Ovaj čovjek je zaslužio smrt jer je prorokovao protiv grada ovoga, kao što ste čuli na svoje uši.”

12. Nato je Jeremija rekao svim knezovima i svemu narodu govoreći: “GOSPOD me je poslao da prorokujem protiv ovoga Doma i protiv grada ovoga sve ove riječi što ste ih čuli.

13. Stoga sada ispravite svoje puteve i svoja djela te budite poslušni glasu GOSPODA, Boga svojega; tada će se GOSPOD pokajati za zlo što ga je vama izustio.

14. A što se mene tiče, evo, ja sam u vašim rukama. Učinite sa mnom kako se vama čini da je dobro i dolično.

15. Ali doista znajte, budete li me vi pogubili, da ćete zasigurno krv nedužnu svaliti na sebe i na grad ovaj i na stanovnike njegove. Jer zaista me je GOSPOD poslao k vama da na vaše uši govorim sve ove riječi.”

16. Tada su knezovi i sav narod rekli svećenicima i prorocima: “Ovaj čovjek nije zaslužio smrt, jer nam je govorio u ime GOSPODA, Boga našega.”

17. Nato su ustali neki od starješina ove zemlje i rekli svoj zajednici naroda, govoreći:

18. “Mihej Morašićanin prorokovao je u dane Ezekije, kralja Judina, te je rekao svemu narodu Judinu govoreći: ‘Ovako govori GOSPOD nad vojskama: Sion će biti preoran poput polja i Jeruzalem će postati ruševina, a gora Doma kao uzvišica šumska.’

19. Zar ga je Ezekija, kralj Judin, i sav Juda uopće pogubio? Nije li se pobojao GOSPODA i zaklinjao GOSPODA? I GOSPOD se pokajao za zlo koje je protiv njih izustio. Tako si mi možemo nanijeti veliko zlo dušama svojim.”

20. A ondje je bio i čovjek koji je prorokovao u ime GOSPODNJE, Urija, sin Šemajin, iz Kirjatjearima; on je prorokovao protiv grada ovoga i protiv ove zemlje, prema svim riječima Jeremijinim.

21. I kad je kralj Jehojakim sa svim svojim junacima i sa svim knezovima čuo riječi njegove, kralj je tražio da ga se pogubi; no kad je Urija to čuo, uplašio se pa je pobjegao i otišao u Egipat.

22. Zatim je kralj Jehojakim poslao ljude u Egipat: to jest Elnatana, sina Akborova, i neke ljude s njim u Egipat.

23. I oni su odveli Uriju iz Egipta i doveli ga kralju Jehojakimu, koji ga je pogubio mačem, a njegovo mrtvo tijelo bacio na groblje običnoga naroda.

24. No ipak je ruka Ahikama, sina Šafanova, bila s Jeremijom tako da ga nisu predali u ruke naroda da ga se pogubi.