Jeremija 3 BKJ

1. “Kažu: ‘Ako čovjek otpusti ženu svoju i ona ode od njega te postane žena drugoga čovjeka, zar će se onaj opet k njoj vratiti?’ Neće li se ta zemlja uvelike okaljati? No ti si bludničila s mnogim ljubavnicima, a ipak se k meni vraćaš.” govori GOSPOD.

2. “Podigni oči svoje k uzvišicama i vidi gdje nisi bila polegnuta. Na putevima si za njih sjedila kao Arapin u pustinji. I svojim si bludničenjima i zloćom svojom zemlju okaljala.

3. Stoga su se pljuskovi ustezali i nije više bilo kasne kiše. A ti si imala čelo bludnice, nisi se htjela posramiti.

4. Nećeš li od sada k meni vikati: ‘Oče moj, ti si vodič moje mladosti?

5. Zar će svoju srdžbu zauvijek zadržavati? Hoće li je do kraja zadržati?’ Evo, govorila si i činila zlo, koliko god si mogla.”

6. GOSPOD mi je također rekao u dane kralja Jošije: “Jesi li vidio ono što je učinila odmetnica Izrael? Ona uzlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje je bludničila.

7. A ja sam rekao nakon svega toga što je učinila: ‘Vrati se k meni!’ Ali se nije vratila. I njezina nevjerna sestra Juda je to vidjela.

8. I vidio sam, kad je zbog svih slučajeva odmetnica Izrael počinila preljub kako je moram otpustiti, pa sam joj dao otpusnu ispravu. Ipak se njezina nevjerna sestra Juda nije pobojala, nego je otišla pa je i ona bludničila.

9. I dogodilo se da se po lakomislenosti njezina bludničenja oskvrnula zemlja, jer je činila preljub s kamenjem i deblima.

10. A ipak zbog svega toga njezina nevjerna sestra Juda nije se k meni vratila svim srcem svojim, nego samo prijetvorno”, govori GOSPOD.

11. I GOSPOD mi je rekao: “Odmetnica Izrael opravdala se više od nevjerne Jude.

12. Idi i objavljuj ove riječi prema sjeveru i kaži: ‘Vrati se, ti odmetnice Izraele’, govori GOSPOD. ‘Pa neću pustiti da srdžba moja padne na vas, jer ja sam milosrdan’, govori GOSPOD, ‘i neću srdžbu zauvijek zadržavati.

13. Samo priznaj nepravdu svoju, da si prestupala protiv GOSPODA, Boga svojega, i puteve svoje razasula tuđincima pod svakim zelenim drvetom, i nisi bila poslušna glasu mome’, govori GOSPOD.

14. Vratite se, sinovi odmetnuti”, govori GOSPOD, “jer ja sam za vas oženjen i ja ću vas uzeti po jednoga iz grada i po dvojicu iz roda i odvesti vas na Sion.

15. I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas napasati znanjem i razborom.

16. I dogodit će se, kad se u one dane namnožite i povećate u zemlji”, govori GOSPOD, “da se više neće govoriti ‘Kovčeg saveza GOSPODNJEGA’ niti će nekome na um dolaziti, niti se ga nitko neće sjećati niti će ga pohoditi, i nikada više neće se to činiti.

17. U to vrijeme Jeruzalem će zvati ‘Prijestolje GOSPODNJE’ i svi će se narodi u njemu sakupljati, k imenu GOSPODNJEM u Jeruzalemu; i neće više hoditi za mozganjima svojega zloga srca.

18. U one dane dom Judin hodit će s domom Izraelovim i zajedno će doći iz zemlje sjeverne u zemlju što sam je ja dao očevima vašim u baštinu.

19. No ja sam rekao: ‘Kako da te postavim među sinove i podarim ti zemlju ugodnu, krasnu baštinu vojskama narodā?’ I rekao sam: ‘Ti ćeš me zvati “Oče moj” i nećeš se od mene odvratiti.’

20. Zasigurno, kao što žena nevjerom od muža svoga odlazi, tako ste i vi nevjerno postupili sa mnom, dome Izraelov”, govori GOSPOD.

21. Glas se čuje po uzvišicama, plač i molbe sinova Izraelovih; jer su put svoj izopačili, te zaboravili GOSPODA, Boga svojega.

22. “Vratite se, sinovi odmetnuti, i ja ću ozdraviti odmetništvo vaše.” Evo, dolazimo k tebi, jer ti si GOSPOD, Bog naš.

23. Zaista je uzaludno nadati se spasenju s brda, i s mnoštva gora. Zaista je u GOSPODU, Bogu našemu, spasenje Izraelu.

24. Jer je sramota proždrla trud očeva naših još od mladosti naše: njihova stada i njihova krda, njihove sinove i njihove kćeri.

25. Lezimo u sramotu svoju i neka nas stid naš prekrije! Jer smo sagriješili protiv GOSPODA, Boga svojega, mi i očevi naši, od naše mladosti pa sve do dana današnjega; i nismo bili poslušni glasu GOSPODA, Boga svojega.