Jeremija 36 BKJ

1. I dogodilo se, četvrte godine Jehojakima, sina Jošijina, kralja Judina, da je ova riječ od GOSPODA došla Jeremiji govoreći:

2. “Uzmi sebi svitak knjige i zapiši na njega sve riječi što sam ih izgovorio protiv Izraela i protiv Jude i protiv svih naroda, od dana kad sam ti počeo govoriti, od dana Jošijinih, pa sve do dana današnjega.

3. Možda će dom Judin čuti za sve zlo koje sam im ja naumio učiniti, da bi se odvratili svatko od zloga puta svojega, kako bi im mogao oprostiti nepravdu njihovu i grijeh njihov.”

4. Tada je Jeremija dozvao Baruha, sina Nerijina te je Baruh zapisao na svitak knjige sve riječi GOSPODNJE iz usta Jeremijinih, koje mu je GOSPOD izgovorio.

5. Zatim je Jeremija zapovjedio Baruhu govoreći: “Ja sam zatvoren, ne mogu poći u Dom GOSPODNJI.

6. Stoga ti pođi i na uši naroda u Domu GOSPODNJEM na dan posta pročitaj iz svitka riječi GOSPODNJE koje si ti zapisao iz usta mojih. Isto tako ih pročitaj i na uši svega Jude koji je došao iz gradova svojih.

7. Možda će oni uputiti molbu svoju pred GOSPODA pa će se svatko odvratiti od zloga puta svojega; jer velika je srdžba i bijes što ga je GOSPOD izrekao protiv naroda ovoga.”

8. I Baruh, sin Nerijin, učinio je prema svemu što mu je zapovjedio prorok Jeremija, pročitavši iz knjige riječi GOSPODNJE u Domu GOSPODNJEM.

9. I dogodilo se, pete godine Jehojakima, sina Jošijina, kralja Judina, devetog mjeseca, da su proglasili post pred GOSPODOM svemu narodu u Jeruzalemu i svemu narodu koji je došao iz gradova Judinih u Jeruzalem.

10. Tada je Baruh pročitao iz knjige riječi Jeremijine u Domu GOSPODNJEM, u odaji Gemarije, sina pisara Šafana, u gornjem dvoru, na ulazu u Nova vrata Doma GOSPODNJEG, na uši svega naroda.

11. Kad je Mikaja, sin Gemarije, sina Šafanova, čuo iz knjige sve riječi GOSPODNJE,

12. sišao je u kraljev dvor u pisarovu odaju; i gle, ondje su sjedili svi knezovi: i to pisar Elišama i Delaja, sin Šemajin, i Elnatan, sin Akborov, i Gemarija, sin Šafanov, i Zedekija, sin Hananijin, i svi ostali knezovi.

13. Tada im je Mikaja objavio sve riječi što ih bio čuo dok je Baruh čitao iz knjige na uši naroda.

14. Stoga su svi knezovi k Baruhu poslali Jehudija, sina Netanije, sina Šelemije, sina Kušijeva, govoreći: “Uzmi u ruku svoju svitak iz kojega si čitao na uši naroda i dođi.” Tako je Baruh, sin Nerijin, uzeo svitak u ruku svoju te je došao k njima.

15. A oni su mu rekli: “Sjedni sad i pročitaj ga nama na uši.” Tako ga je Baruh pročitao njima na uši.

16. I dogodilo se, kad su čuli sve one riječi, da su se uplašili i jedni i drugi te su rekli Baruhu: “Zasigurno trebamo reći kralju o svim ovim riječima.”

17. Zatim su upitali Baruha govoreći: “Reci nam sad, kako si napisao sve ove riječi po ustima njegovim?”

18. Nato im je Baruh odgovorio: “On mi je iz svojih usta izgovarao sve ove riječi, a ja sam ih crnilom zapisivao u knjigu.”

19. Tada su knezovi rekli Baruhu: “Idi, sakrijte se, ti i Jeremija, i nitko neka ne zna gdje ćete biti.”

20. I otišli su do kralja u dvor, no svitak su pohranili u odaji pisara Elišame, pa ispripovjedili sve te riječi na kraljeve uši.

21. Tako je kralj poslao Jehudija da donese svitak, i on ga je odnio iz odaje pisara Elišame. Zatim je Jehudi počeo čitati na uši kralja i na uši svih knezova koji su stajali pokraj kralja.

22. A kralj je sjedio u zimskoj kući i to u devetome mjesecu, a pred njim je na ognjištu gorio oganj.

23. I dogodilo se, da kad je Jehudi pročitao tri ili četiri stupca, da je kralj isjekao svitak pisarskim nožem i bacio ga u vatru što je gorjela na ognjištu, sve dok cijeli svitak nije bio uništen u vatri što je gorjela na ognjištu.

24. Ipak se ni kralj ni nitko od slugu njegovih nisu uplašili niti su razderali odjeću svoju kad su čuli sve te riječi.

25. Usprkos svega Elnatan i Delaja i Gemarija zauzeli su se kod kralja kako ne bi spalio svitak, no on ih nije poslušao.

26. No kralj je zapovjedio Jerahmeelu, sinu Hamelekovu, te Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemiji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju; ali ih je GOSPOD sakrio.

27. Tada je riječ GOSPODNJA došla Jeremiji nakon što je kralj spalio svitak i riječi što ih je Baruh zapisao iz usta Jeremijinih, govoreći:

28. “Ti ponovo uzmi drugi svitak i u njega zapiši sve one prijašnje riječi koje su bile u prvome svitku kojega je Jehojakim, kralj Judin, bio spalio.

29. A Jehojakimu, kralju Judinu, trebaš reći: Ovako govori GOSPOD: Ti si spalio onaj svitak govoreći: ‘Zašto si na njega napisao govoreći: Kralj babilonski će zasigurno doći i uništiti ovu zemlju, i istrijebiti iz nje ljude i životinje?’ ”

30. Stoga ovako govori GOSPOD o Jehojakimu, kralju Judinom: “On neće imati nikoga da bi sjedio na prijestolju Davidovu, a njegovo mrtvo tijelo bit će bačeno na vrućinu dnevnu i na mraz noćni.

31. Kaznit ću i njega i sjeme njegovo i sluge njegove zbog nepravde njihove; i svalit ću na njih i na stanovnike Jeruzalema i na ljude iz Jude sve zlo što sam ga protiv njih izrekao; no oni nisu poslušali.”

32. Tada je Jeremija uzeo drugi svitak i dao ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, koji je u nju iz usta Jeremijinih napisao sve riječi knjige koju je Jehojakim, kralj Judin, spalio u vatri; a pored onih, bile su dodane mnoge slične riječi.