Jeremija 44 BKJ

1. Riječ koja je došla Jeremiji glede svih Židova koji žive u zemlji egipatskoj, koji žive u Migdolu i u Tahpanhesu i u Nofu i u zemlji Patrosu, govoreći:

2. “Ovako govori GOSPOD nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Vi sami ste vidjeli sve zlo što sam ga svalio na Jeruzalem i na sve gradove Judine; i evo, ovoga dana oni su razvaline, i nitko u njima ne živi,

3. zbog opakosti njihove koju su počinili da bi mene izazvali na srdžbu, kad su odlazili paliti kâd i služiti drugim bogovima kojih nisu poznavali, ni oni ni vi ni očevi vaši.

4. Štoviše ja sam vam slao sve svoje sluge proroke, rano ih dižući i šaljući ih, govoreći: ‘O, ne činite ono što je gnjusno, ono što ja mrzim.’

5. Ali oni nisu poslušali i nisu priklonili uho svoje da bi se odvratili od svoje opakosti, da ne pale kâd drugim bogovima.

6. Zato su se bijes moj i srdžba moja izlili i planuli po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim; i oni su postali razvaline i pustoš, kao što je dan danas.’

7. Stoga sada ovako govori GOSPOD, Bog nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Zašto ste počinili ovo veliko zlo protiv duša svojih da istrebljujete među sobom muškarce i žene, djecu i dojenčad, iz Jude, ne ostavljajući sebi ništa što preostaje,

8. tako da me izazivate na gnjev djelima ruku svojih, paleći kâd drugim bogovima u zemlji egipatskoj, kamo ste vi otišli živjeti, da biste sami sebe istrijebili i da biste postali prokletstvo i ruglo među svim narodima na zemlji?

9. Zar ste zaboravili opačinu očeva svojih i opačinu kraljeva Judinih i opačinu žena njihovih, i svoju vlastitu opačinu i opačinu žena svojih, koju su počinili u zemlji Judinoj i po ulicama jeruzalemskim?

10. Sve do dana današnjega nisu se ponizili ni prestrašili, niti nisu hodili po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim što sam ih stavio pred vas i pred očeve vaše.’ ”

11. Stoga ovako govori GOSPOD nad vojskama, Bog Izraelov: “Evo, ja ću upraviti lice svoje protiv vas na zlo, i sveg Judu istrijebiti.

12. I uzet ću ostatak Judin, koji je upravio lice svoje da ode u zemlju egipatsku kako bi se ondje nastanio, i svi će oni biti zatrti i pasti u zemlji egipatskoj; bit će zatrti i to od mača i od gladi. Pomrijet će i od najmanjeg pa sve do najvećeg od mača i od gladi, i postat će prokletstvo i zaprepaštenje i kletva i ruglo.

13. Jer ja ću kazniti one koji žive u zemlji egipatskoj, kao što sam Jeruzalem kaznio mačem, glađu i kugom.

14. Tako da nitko od ostatka Judina koji je otišao u zemlju egipatsku da se ondje nastani neće umaknuti ni preživjeti da se vrati u zemlju Judinu za kojom oni žude da se vrate živjeti ondje. Jer nitko se neće vratiti osim onih koji će umaknuti.”

15. Tada su svi muškarci koji su znali da im žene pale kâd drugim bogovima i sve nazočne žene, veliko mnoštvo, baš sav narod koji je živio u zemlji egipatskoj, u Patrosu, odgovorili Jeremiji govoreći:

16. “Što se tiče riječi koju si nam govorio u ime GOSPODNJE, mi te nećemo slušati.

17. No zasigurno ćemo izvršiti sve ono što je izašlo iz usta naših, da bi palili kâd Kraljici neba i izlijevali joj žrtve ljevanice, kao što smo činili, i mi i očevi naši, kraljevi naši, i knezovi naši, u gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim. Jer smo onda imali izobilje namirnica i bilo je dobro i nikakvo zlo nismo gledali.

18. Ali otkad smo prestali paliti kâd Kraljici neba i izlijevati joj žrtve ljevanice, počelo nam je nedostajati svega i bili smo zatirani od mača i od gladi.”

19. “A kad mi palimo kâd Kraljici neba i izlijevamo joj žrtve ljevanice, zar joj pravimo pogače da bi ju štovali i izlijevali joj žrtve ljevanice, bez muškaraca svojih?”

20. Tada je Jeremija rekao svemu narodu, muškarcima i ženama i svemu narodu koji mu je dao taj odgovor, govoreći:

21. “Kâd koji ste palili po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim, vi i očevi vaši, kraljevi vaši i knezovi vaši i narod te zemlje, zar ih se nije GOSPOD spomenuo i nije li to došlo do srca njegova?

22. Tako GOSPOD to više nije mogao podnositi zbog zlih djela vaših i zbog gnjusoba koje ste počinili. Stoga je zemlja vaša opustošena i zaprepaštenje i prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i dan danas.

23. Zato što ste palili kâd i zato što ste griješili protiv GOSPODA, i niste bili poslušni glasu GOSPODNJEM niti ste hodili po Zakonu njegovom ni po njegovim odredbama ni po svjedočanstvima njegovim; stoga vam se dogodilo ovo zlo kao što je i dan danas.”

24. Nadalje je Jeremija rekao svemu narodu i svim ženama: “Čujte riječ GOSPODNJU, sav Judo koji si u zemlji egipatskoj!

25. Ovako govori GOSPOD nad vojskama, Bog Izraelov, govoreći: Vi i žene vaše izgovorili ste ustima svojim i ispunili rukama svojim, govoreći: ‘Zasigurno ćemo izvršiti zavjete svoje kojima smo se zavjetovali da ćemo paliti kâd Kraljici neba i lijevati joj žrtve ljevanice.’ Zasigurno ćete održati zavjete svoje i zasigurno ćete izvršiti zavjete svoje!”

26. Stoga čuj riječ GOSPODNJU, sav Judo koji živiš u zemlji egipatskoj: “Evo, ja se zaklinjem svojim velikim imenom”, govori GOSPOD, “da se moje ime neće više imenovati ustima nijednoga čovjeka iz Jude u svoj zemlji egipatskoj, govoreći: ‘Neka Gospodin BOG živi!’

27. Evo, ja ću bdjeti nad njima na zlo, a ne na dobro. A svi muškarci iz Jude koji su u zemlji egipatskoj bit će zatrti od mača i od gladi sve dok ne skončaju.

28. Ipak će se mali broj onih koji će izbjeći maču vratiti iz zemlje egipatske u zemlju Judinu. Onda će sav ostatak Judin koji je došao u zemlju egipatsku da se ondje nastani spoznati čija će riječ opstati, moja ili njihova.

29. A ovo će vam biti znak”, govori GOSPOD, “da ću vas ja kazniti na ovome mjestu, da biste spoznali da će riječ moja zasigurno opstati protiv vas na zlo.”

30. Ovako govori GOSPOD: “Evo, ja ću predati Faraonhofru, kralja egipatskog, u ruke njegovih neprijatelja i u ruke onih koji traže njegov život, kao što sam predao Zedekiju, kralja Judina, u ruke Nabukodonosora, kralja babilonskoga, neprijatelj njegovog, koji je tražio njegov život.”