Jeremija 6 BKJ
1. “Sakupite se, sinovi Benjaminovi, da pobjegnete isred Jeruzalema; i zatrubite u trubu u Tekoi i postavite znak ognja u Bethakeremu. Jer se sa sjevera zlo pojavljuje i propast velika.
2. Usporedio sam kćer sionsku sa zgodnom i finom ženom.
3. Pastiri sa stadima svojim k njoj će dolaziti; šatore svoje okolo nje će razapeti, svaki će napasati na svojem mjestu.
4. Pripremite se za rat protiv nje. Ustanite, da navalimo u podne. Jao nama! Jer dan prolazi, jer su se istegnule sjene večernje.
5. Ustanite, da navalimo noću pa da uništimo dvore njezine.”
6. Jer ovako govori GOSPOD nad vojskama: “Posijecite stabla i podignite nasip oko Jeruzalema. To je grad koji će biti pohođen; on je potpuno potlačen usred sebe.
7. Kako studenac šiklja vodu svoju, tako on šiklja svoju opakost. U njemu se čuje nasilje i pljačkanje, preda mnom su neprestano tuga i rane.
8. Uputi se, Jeruzaleme, da duša moja ne ode od tebe, da te ne opustošim, da postaneš zemlja nenastanjena.”
9. Ovako govori GOSPOD nad vojskama: “Oni će potpuno popabirčiti ostatak Izraelov kao lozu. Vrati ruku svoju kao berač u košare!”
10. Kome ću govoriti i koga opominjati da bi čuli? Gle, uho im je neobrezano i ne mogu čuti. Evo, riječ GOSPODNJA im je ruglo, ne uživaju u njoj.
11. Stoga sam ja pun bijesa GOSPODNJEG, umorio sam se susprežući se. “Izlit ću ga po djeci raštrkanoj i na skup mladića koji su zajedno. Jer će čak i čovjek i žena biti zahvaćeni, vremešnik s onim koji se nasitio dana.
12. A njihove kuće prenijet će se drugima, zajedno s poljima njihovim i ženama. Jer ću ja ispružiti ruku svoju na stanovnike ove zemlje”, govori GOSPOD.
13. “Jer od najmanjeg od njih pa do najvećeg od njih svatko je predan pohlepi; i od proroka pa sve do svećenika svatko postupa prijevarno.
14. I neznatno liječe ranu kćerke naroda mojega govoreći: ‘Mir! Mir!’, kada mira nema.
15. Jesu li se posramili kad su počinili gnjusobu? Ne, nisu se nimalo posramili niti su se zacrvenjeli. Stoga će popadati među one što padaju, srušit će se u vrijeme u koje ih pohodim”, govori GOSPOD.
16. Ovako govori GOSPOD: “Stanite na puteve i vidite; i upitajte za davne staze, koji je put dobar, pa njime hodite, i naći ćete spokoj dušama svojim. No oni su rekli: ‘Nećemo hoditi njime.’
17. Također sam vam i stražare postavio koji govore: ‘Slušajte glas trube.’ No oni su rekli: ‘Nećemo slušati.’
18. Stoga čujte, narodi, i znaj, zajednico što si među njima!
19. Čuj, zemljo! Evo, ja ću dovesti zlo na ovaj narod, baš plod njihovih namisli, zato što nisu slušali riječi moje, ni Zakon moj, nego su ga odbacili.
20. Zbog čega mi kâd dolazi iz Šebe i slatka trska iz zemlje daleke? Žrtve paljenice vaše nisu mi prihvatljive ni žrtve vaše nisu mi mile.”
21. Stoga ovako govori GOSPOD: “Evo, ja ću postaviti spoticala pred ovaj narod, i po njima će se očevi i sinovi zajedno spoticati. Propadat će susjed i prijatelj njegov.”
22. Ovako govori GOSPOD: “Evo, dolazi narod iz zemlje sjeverne, i narod veliki diže se s krajeva zemaljskih.
23. Nosit će luk i koplje, okrutni su oni i nemilosrdni. Glas njihov huči poput mora. I jašu na konjima, postrojeni u bojne redove kao ljudi za rat protiv tebe, kćeri sionska.”
24. Čuli smo glas o njima; ruke su naše klonule. Patnja nas je obuzela, i bol kao kod žene koje rađa.
25. Ne izlazite u polje i ne hodite putem, jer mač neprijateljev i strah su na svim stranama.
26. Kćeri naroda moga, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu; tuguj kao za jedincem, najgorkijom tužaljkom. Jer će odjednom doći pustošnik na nas.
27. “Postavio sam te za kulu i utvrdu među narodom mojim, da spoznaš i ispitaš put njihov.
28. Svi su oni teški buntovnici koji hode s klevetnicima. Oni su mjed i željezo, svi su oni pokvarenjaci.
29. Mjehovi su spaljeni, vatra je olovo proždrla; uzalud ljevač rastopljuje, jer se opaki ne daju izlučiti.
30. Ljudi će ih zvati ‘odbačeno srebro’, zato što ih je GOSPOD odbacio.”