Jeremija 7 BKJ

1. Riječ koja je došla k Jeremiji od GOSPODA, govoreći:

2. “Stani na vrata Doma GOSPODNJEGA i objavi ondje riječ ovu te reci: ‘Čujte riječ GOSPODNJU, svi vi iz Jude koji ulazite na ova vrata štovati GOSPODA.’ ”

3. Ovako govori GOSPOD nad vojskama, Bog Izraelov: “Ispravite puteve svoje i djela svoja, pa ću dati da vi prebivate na ovome mjestu.

4. Ne pouzdavajte se u lažne riječi govoreći: ‘Hram GOSPODNJI, hram GOSPODNJI, ovo je hram GOSPODNJI!’

5. Jer ako sasvim ispravite puteve svoje i djela svoja, ako sasvim budete provodili sud između čovjeka i bližnjega njegova,

6. ako ne budete tlačili tuđinca, siročad i udovicu i ne budete prolijevali krv nedužnu na ovome mjestu niti hodili za drugim bogovima na svoju štetu,

7. onda ću dati da vi prebivati na ovome mjestu, u zemlji što sam je dao očevima vašim uvijek i zauvijek.

8. Evo, vi se pouzdajete u lažne riječi od kojih nema koristi.

9. Zar ćete krasti, ubijati i činiti preljub, te se lažno zaklinjati i paliti kâd Baalu i hoditi za drugim bogovima koje ne poznajete,

10. pa onda dolaziti i stajati preda mnom u ovome Domu koji se zove mojim imenom i govoriti: ‘Izbavljeni smo da bismo činili sve ove gnjusobe?’

11. Zar je ovaj Dom, koji se zove mojim imenom, u vašim očima postao jazbina razbojnička? Gle, čak i ja to vidim”, govori GOSPOD.

12. “Nego idite sada u moje mjesto, koje je bilo u Šilu, gdje sam najprije postavio svoje ime, i vidite što sam mu učinio zbog opakosti naroda moga Izraela.

13. A sad, zato što ste počinili sva ova djela”, govori GOSPOD, “a ja sam vam rano ustajući govorio i govorio, ali vi niste slušali; i zvao sam vas, ali niste odgovarali,

14. stoga ću Domu ovome koji se zove mojim imenom, u koji se vi pouzdajete, i ovome mjestu što sam ga dao vama i očevima vašim, učiniti kao što sam učinio Šilu.

15. I odbacit ću vas od lica svoga kao što sam odbacio svu braću vašu, baš sve sjeme Efrajimovo.”

16. Stoga ti nemoj moliti za narod ovaj i ne podiži vapaj i molitvu za njih niti ih zagovaraj kod mene, jer te ja neću uslišati.

17. Zar ti ne vidiš što oni čine po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim?

18. Djeca sakupljaju drva i očevi vatru pale, a žene mijese tijesto da naprave pogače Kraljici neba, i lijevaju žrtve ljevanice drugim bogovima da bi me izazvale na srdžbu.

19. Zar oni mene izazivaju na srdžbu?” govori GOSPOD. “Zar ne izazivaju sebe, na sramotu lica svoga?”

20. Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Gle, srdžba moja i bijes moj izlit će se na ovo mjesto, na ljude i na životinje i na stabla poljska i na urod zemaljski; i gorjet će, i neće se ugasiti.”

21. Ovako govori GOSPOD nad vojskama, Bog Izraelov: “Dodajte žrtvama svojim i žrtve paljenice svoje, i jedite meso.

22. Jer nisam ništa govorio očevima vašim niti sam im nešto zapovjedio u dan kad sam ih izveo iz zemlje egipatske glede žrtava paljenica ili žrtava.

23. No ovo sam im zapovjedio govoreći: ‘Budite poslušni glasu mome, i ja ću biti Bog vaš, a vi ćete biti moj narod; i hodite po svim putevima što sam vam ih zapovjedio, da vam bude dobro.’

24. Ali oni nisu poslušali niti su uho svoje priklonili, nego su hodili po savjetima i mozganjima svoga zloga srca; i otišli su natrag, a ne naprijed.

25. Od dana kad su očevi vaši izašli iz zemlje egipatske pa sve do dana današnjega čak sam vam i slao sve sluge svoje, proroke, svakodnevno ih dižući rano i šaljući ih.

26. Ali me oni nisu poslušali niti su uho svoje priklonili, nego su otvrdnuli vratove svoje; činili su gore od očeva svojih.

27. Stoga im ti trebaš govoriti sve ove riječi, no oni te neće poslušati; ti ih trebaš i zvati, no oni ti neće odgovoriti.

28. No ti im trebaš reći: ‘Ovo je narod koji ne sluša glas GOSPODA, Boga svojega, i ne popravlja se. Istina je nestala i iskorijenjena je iz usta njihovih.

29. Ošišaj kosu svoju, Jeruzaleme, i baci je, i pronesi tužaljku po uzvišicama; jer je GOSPOD odbacio i napustio naraštaj gnjeva svojega.’

30. Jer su sinovi Judini počinili ono što je zlo u očima mojim”, govori GOSPOD. “Postavili su gnjusobe svoje u Dom koji se zove imenom mojim, da bi ga oskvrnuli.

31. I sagradili uzvišice u Tofetu, koji je u dolini sina Hinoma, da u ognju spaljuju sinove svoje i kćeri svoje, što im ja nisam zapovjedio niti mi je to na srce palo.

32. Stoga, evo, dolaze dani”, govori GOSPOD, “da se više neće zvati Tofet ni dolina sina Hinoma, nego Dolina pokolja; jer će se pokapati u Tofetu, sve dok ondje više neće biti mjesta.

33. I mrtva tijela iz naroda ovoga bit će hrana za ptice nebeske i za zvijeri zemaljske, i nitko ih neće poplašiti.

34. Tada ću učiniti da nestane iz gradova Judinih i s ulica jeruzalemskih glas razdraganosti i glas veselja, glas mladenca i glas mladenke, jer će zemlja biti pusta.”