Jeremija 8 BKJ

1. “U ono vrijeme”, govori GOSPOD, “izvadit će kosti kraljeva Judinih i kosti knezova njegovih te kosti svećenikā i kosti prorokā i kosti stanovnika jeruzalemskih iz grobova njihovih.

2. I razastrijet će ih pred suncem i pred mjesecom i pred svom vojskom nebeskom, koje su ljubili i kojima su služili i za kojima su hodili i koje su tražili i kojima su iskazivali štovanje. Neće ih se pokupiti niti pokopati, bit će za gnoj na licu zemlje.

3. I sav će ostatak, koji preostaje od toga zloga roda, koji preostaje po svim mjestima kamo sam ih prognao, izabrati smrt radije nego život”, govori GOSPOD nad vojskama.

4. Još im trebaš reći: “Ovako govori GOSPOD: Hoće li pasti, a da neće ustati? Hoće li otići, a da se neće vratiti?

5. Zašto se onda ovaj narod jeruzalemski okrenuo trajnom odmetništvu? Drže se prijevare, odbijaju se vratiti.

6. Slušao sam i počuo, no oni ne govore ispravno. Nitko se nije pokajao za opakost svoju, govore: ‘Što sam učinio?’ Svatko je okrenuo svojim smjerom kao kad konj hiti u bitku.

7. Da, i roda na nebu zna svoje pravo vrijeme, i grlica i ždral i lastavica opažaju vrijeme svog odlaska; a narod moj ne poznaje suda GOSPODNJEGA.

8. Kako možete reći: ‘Mi smo mudri i kod nas je Zakon GOSPODNJI’? Evo, zasigurno je uzalud to napravio; pisaljka pisarā je uzaludna.

9. Mudri su posramljeni, smeteni i uhvaćeni. Evo, odbacili su riječ GOSPODNJU; i kakva je to mudrost u njima?

10. Stoga ću žene njihove dati drugima, i polja njihova onima koji će ih baštiniti. Jer je svatko od najmanjeg pa sve do najvećeg predan pohlepi, od proroka pa sve do svećenika svi lažno postupaju.

11. Jer neznatno liječe ranu kćeri naroda mojega govoreći: ‘Mir! Mir!’, kada mira nema.

12. Jesu li se posramili kad su počinili gnjusobu? Ne, nisu se nimalo posramili niti su se zacrvenjeli. Stoga će popadati među one što padaju, srušit će se u vrijeme pohođenja svoga”, govori GOSPOD.

13. “Zasigurno ću ih istrijebiti”, govori GOSPOD. “Neće više biti grožđa na lozi ni smokava na smokvi, i lišće će se osušiti. I sve što sam im dao, otići će od njih.”

14. Zašto mi još stojimo? Sakupite se te uđimo u utvrđene gradove i ondje se utišajmo; jer GOSPOD, Bog naš, utišao nas je i napojio nas vodom od žuči zato što smo sagriješili protiv GOSPODA.

15. Čekali smo mir, no dobro nije došlo, i vrijeme ozdravljenja, a evo nevolje!

16. Iz Dana se čuje hrzanje konja njegovih, sva se zemlja trese na zvuk njiske pastuha njegovih; jer dolaze da proždru zemlju i sve što je u njoj, grad i one koje u njemu žive.

17. “Jer, evo, poslat ću među vas zmije, zmije bazilske koje se ne mogu začarati, i one će vas ujedati”, govori GOSPOD.

18. Kad bih se mogao utješiti zbog žalosti, srce je moje klonulo u meni.

19. Gle, glas vapaja kćeri naroda mojega zbog onih što žive u zemlji dalekoj: “Zar GOSPOD nije na Sionu? Zar kralj njegov nije na njemu? Zašto su me na srdžbu izazvali izrezbarenim likovima svojim, i tuđinskim ispraznostima?”

20. “Žetva je prošla, ljeto je gotovo, a mi nismo spašeni.”

21. “Zbog rane kćeri naroda mojega i ja sam ranjen, u crnini sam, obuzela me je zapanjenost.

22. Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje liječnika? Zašto se onda ne obnavlja zdravlje kćeri naroda mojega?”