Job 11 BKJ

1. Nato je Zofar Naamac progovorio i rekao:

2. “Treba li se na mnoštvo riječi odgovoriti? Zar će čovjek pričljiv opravdati?

3. Zar će tvoje laži ušutkati ljude? I kad se rugaš, zar te nitko neće posramiti?

4. Jer si bio rekao: ‘Nauk moj je čist, i u očima tvojim sam čist.’

5. No kada bi Bog htio progovoriti i otvoriti usta svoja protiv tebe;

6. te da bi ti htio pokazati tajne mudrosti, da su one dvostruke prema onome što jesu! Stoga znaj da Bog od tebe traži manje nego što to tvoja nepravda zavređuje.

7. Možeš li istraživanjem Boga dokučiti? Možeš li savršeno dokučiti Svesilnoga?

8. Poput neba je visoko: što možeš učiniti? Od pakla dublje: što možeš spoznati?

9. Mjerom svojom je duže od zemlje i šire od mora!

10. Ako presječe i zatvori, ili sakupi, tko ga onda može spriječiti?

11. Jer on poznaje ništarije, vidi i opačinu; zar onda to neće razmotriti?

12. Jer ništarija hoće biti mudar, premda se čovjek rađa kao ždrijebe divljeg magarca.

13. Ako li srce svoje ti pripremiš i ruke svoje ispružiš prema njemu,

14. ako li je nepravda u ruci tvojoj, odbaci ga daleko i neka zloća ne prebiva u šatorima tvojim.

15. Jer ćeš tada lice svoje podići, bez ljage, da, čvrst ćeš biti i nećeš se bojati.

16. Zato što ćeš ti zaboraviti bijedu svoju, sjećat ćeš se je poput voda što protiču.

17. I vijek tvoj bit će bistriji od podneva, ti ćeš prosjajiti, kao jutro postat ćeš.

18. Tada ćeš biti siguran, zato što ima nade, da kopat ćeš oko sebe i otpočinut ćeš na sigurnom.

19. I ležat ćeš, i nitko te neće strašiti; da mnogi će ti se dodvoravati.

20. No oči opakih će oslabiti, i neće izmaknuti, a nada njihova bit će kao kad duh predaju.”