Job 15 BKJ
1. Nato je Elifaz Temanac odgovorio i rekao:
2. “Zar da se mudrac ispraznim znanjem izražava i vjetrom istočnim trbuh si puni?
3. Zar da se raspravlja govorom nekorisnim? Ili besjedama kojima ništa dobro učiniti ne može ?
4. Da, ti odbacuješ strah i sprječavaš molitvu pred Bogom.
5. Jer usta tvoja izražavaju nepravdu tvoju, i ti razabireš jezik lukavaca.
6. Vlastita te usta osuđuju, a ne ja: da, usta tvoja protiv tebe svjedoče.
7. Zar si ti prvi čovjek koji se rodio? Ili si prije brdā načinjen?
8. Zar si tajnu Božju čuo? Zar si mudrost za sebe zadržao?
9. Što ti znaš, a da mi ne znamo? Što ti razumiješ, a da to nije u nama?
10. Kod nas ima i sijedih i vremešnih ljudi, puno starijih od oca tvoga.
11. Zar su ti utjehe Božje premalene? Zar ima nešto što je tajna kod tebe?
12. Zašto te je srce tvoje odvuklo? I što očima svojim žmirkaš,
13. da protiv Boga duh svoj okrećeš, te da takve riječi izlaze iz usta tvojih?
14. Što je čovjek da bi trebao biti čist? Zar onaj koji je od žene rođen treba biti pravedan?
15. Gle, u svete svoje on se ne pouzdaje, da, ni nebesa nisu čista u očima njegovim.
16. Koliko li je više gnjusan i prljav čovjek koji nepravdu pije kao vodu?
17. Pokazat ću ti, poslušaj me, i ono što sam vidio, objavit ću ti,
18. ono što su mudracima rekli očevi njihovi i ono što nisu sakrili.
19. Samo je njima zemlja bila predana i ni jedan tuđinac nije prošao među njima.
20. Opaki se muči u sve dane svoje, a broj godina sakriven je tlačitelju.
21. Zastrašujući zvuk mu je u ušima, dok napreduje, zatornik će se na njega svaliti.
22. Ne vjeruje da će se vratiti iz tame i mač čeka na njega.
23. On luta unaokolo za kruhom, govoreći: “Gdje je?” Zna da se dan tame brzo bliži.
24. Nevolja i patnja plaše ga, navaljuju na njega kao kralj spreman za boj.
25. Jer protiv Boga ruku svoju pruža, nadjačava se sa Svesilnim.
26. Na njega srlja, i to vratom svojim, debelim izbočinama štita svoga.
27. Zato što je lice svoje pokrio salom svojim, i čini da su naslage sala na slabinama njegovim.
28. Prebiva u pustim gradovima, i u kućama u kojima nitko ne stanuje, koje su spremne da postanu ruševine.
29. Neće biti bogat, niti će mu imetak ostati, niti mu se neće izvrsnost na zemlji širiti.
30. Neće se tami izmaknuti, plamen će mladice njegove osušiti, i dah usta njegovih odnijet će ga.
31. Neka se onaj koji je prevaren ne pouzdaje u ispraznost, jer će mu ispraznost biti naplata.
32. Dovršit će se prije svog vremena, i grane mu se neće zazelenjeti.
33. Srest će svoj nezreo grozd kao trs, i cvijet svoj odbacit će kao maslina.
34. Jer će opustiti zajednica licemjera, i oganj će proždrijeti šatore podmitljivca.
35. Oni začinju opačinu, i rađaju ispraznost, i utroba njihova sprema prijevaru.”