Job 16 BKJ
1. Nato je Job odgovorio i rekao:
2. “Naslušao sam se mnogo toga; svi ste vi jadni tješitelji!
3. Ima li kraja tim ispraznim riječima? Ili što te bodri da mi odgovaraš?
4. I ja bih također mogao kao i vi govoriti, da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih mogao gomilati riječi protiv vas i glavom svojom nad vama odmahivati.
5. No ja bih vas ustima svojim hrabrio, i mimikom usana svojih ublažio bih tugu vašu.
6. Premda govorim tuga se moja nije ublažila, a ako se suzdržavam, kako će mi to olakšati?
7. Ali sada me je iscrpio; opustošio si svo društvo moje.
8. I ispunio si me borama koje su svjedočanstvo protiv mene; i mršavost moja podiže se u meni noseći svjedočanstvo na licu mome.
9. Razdire me u gnjevu svome i mrzi me; škrguće na mene zubima svojim. Neprijatelj moj oštri oči svoje na meni.
10. Usta su svoja razjapili nada mnom, po obrazima su me pogrdno udarali, sakupili su se zajedno protiv mene.
11. Bog me je predao bezbožnicima, i izručio me u ruke opakih.
12. Bio sam u lagodnosti, no on me je zdrobio, i za šiju me je ščepao i razlomio te me postavio kao znak svoj.
13. Strijelci su me njegovi okružili, probada mi bubrege i ne štedi me, žuč moju na zemlju prosipa.
14. Slama me ranom na ranu, juriša na mene poput diva.
15. Sašio sam kostrijet nad kožom svojom i oskvrnuo sam rog svoj prašinom.
16. Lice se moje podbulo od plača i na vjeđama mojim sjena je smrti.
17. Jer nikakve nepravde na rukama mojim nema, i molitva je moja čista.
18. Zemljo, krvi moje nemoj prekriti i neka za vapaj moj nema mjesta.
19. I sada, gle, na nebu je moj svjedok, i u visini je moj spis.
20. Prijatelji moji izruguju me; no oči moje suze liju k Bogu.
21. O da netko zastupa čovjeka kod Boga, kao što čovjek zastupa svoga bližnjega.
22. Kada nekoliko godina prođe, onda ću otići putem s kojega povratka nema.