Job 2 BKJ

1. I ponovo se zbio jedan dan kada su se sinovi Božji došli prikazati pred GOSPODOM, a među njima se i Sotona došao prikazati pred GOSPODOM.

2. Tada je GOSPOD upitao Sotonu: “Odakle dolaziš?” Nato je Sotona odgovorio GOSPODU i rekao: “Prošao sam zemljom amo tamo i obišao je.”

3. I GOSPOD je rekao Sotoni: “Jesi li promotrio Joba, slugu mojega, te da nema nikoga poput njega na zemlji, čovjeka besprijekornog i čestitog, onoga koji se boji Boga i kloni se zla? I još se drži svoga poštenja, premda si me izazvao protiv njega da ga uništim bez razloga.”

4. Nato je Sotona odgovorio GOSPODU i rekao: “Koža za kožu, pa sve što čovjek ima dat će za svoj život.

5. Ali ispruži sada ruku svoju i dotakni se kosti njegove i mesa njegova pa će te u lice prokleti!”

6. Tada je GOSPOD rekao Sotoni: “Evo, u tvojoj je ruci, samo mu sačuvaj život!”

7. Tako je Sotona otišao ispred lica GOSPODNJEGA te udario Joba bolnim čirevima od stopala nogu njegovih sve do tjemena njegovog.

8. Tada je Job uzeo krhotinu posude da se njome struže te je sjeo posred pepela.

9. Nato mu je žena njegova rekla: “Zar se još držiš svoga poštenja? Prokuni Boga i umri!”

10. No on joj je rekao: “Govoriš kao što govori neka luđakinja! Što? Zar ćemo dobro primati iz ruke Božje, a zlo nećemo primati?” U svemu tome Job nije sagriješio usnama svojim.

11. A kad su tri Jobova prijatelja čula za sve zlo što je došlo na njega, došli su svaki iz svoga mjesta, Elifaz Temanac, Bildad Šuahanin, Zofar Naamac. Jer su se zajedno sastali da bi došli žaliti s njim i utješiti ga.

12. A kad su izdaleka podigli oči svoje pa ga nisu prepoznali, podigli su glas svoj i zaplakali. I svaki je razderao svoj ogrtač i prosuo prah po glavi svojoj bacajući ga prema nebu.

13. Tako su sjedili pokraj njega na zemlji sedam dana i sedam noći; i nijedan mu nije progovorio ni jednu riječ, jer su vidjeli da je njegova tuga bila jako velika.