Job 27 BKJ

1. Nadalje je Job nastavio svoju usporedbu i rekao:

2. “Neka Bog živi, koji mi je sud oduzeo; i Svesilni koji mi je dušu izmučio.

3. Sve dok je dah moj još u meni i Božji duh u nosnicama mojim,

4. usne moje neće izgovoriti opakosti niti će jezik moj izustiti prijevaru.

5. Bože sačuvaj da vas opravdavam; dok ne umrem neću svoje poštenje od sebe odmaknuti.

6. Pravednost svoju čvrsto držim i neću je pustiti; srce me moje neće koriti sve dok sam živ.

7. Neka neprijatelj moj bude kao opaki i onaj koji se diže na mene neka bude kao nepravednik!

8. Jer što je nada licemjera, premda je i nešto stekao, kada Bog uzima dušu njegovu?

9. Hoće li Bog čuti vapaj njegov kada na njega dođe nevolja?

10. Hoće li on uživati u Svesilnome? Hoće li svagda Boga zazivati?

11. Ja ću vas poučiti po ruci Božjoj; da ono što je kod Svesilnoga neću zatajiti.

12. Evo, sve ste to sami mogli vidjeti; zašto ste onda vi ovako u potpunoj ispraznosti?

13. Ovo je udio opakom čovjeku kod Boga, i baština tlačiteljima koju će od Svesilnoga primiti.

14. Ako mu se sinovi budu namnožili, oni su za mač, i porod mu se neće nasititi kruha.

15. Smrt će pokopati one koji će od njega preostati i udovice njihove neće zaplakati.

16. Premda i srebra kao praha nagomila, i pripravi odjeće poput blata,

17. neka to pripravi, no pravednik će to odjenuti, i nedužni će razdijeliti srebro.

18. Kuću svoju gradi kao moljac, i kao sjenicu koju je čuvar napravio:

19. Bogataš će leći, ali neće biti pridružen; oči svoje otvara i više ga nema.

20. Strava ga obuzima kao vode, vihor ga noću krade.

21. Istočni ga vjetar odnosi i on odlazi; i oluja ga baca iz njegova mjesta.

22. Jer će Bog na njega baciti, i neće ga poštedjeti; htjet će drage volje iz ruke njegove pobjeći.

23. Ljudi će rukama svojim nad njim pljeskati i izviždati ga iz mjesta njegova.