Job 29 BKJ
1. Nadalje je Job nastavio svoju usporedbu te rekao:
2. “O, da mi je biti kao u prošlih mjeseca, kao u dane kad me je Bog čuvao,
3. kad mi je svijeća njegova nad glavom sjala, i kad sam kroz tamu uz svjetlo njegovo hodio,
4. kako mi je bilo u dane mladosti moje kad je tajna Božja bila nad šatorom mojim,
5. kad je još uz mene bio Svesilni, kad su djeca moja bila oko mene,
6. kad su mi se koraci u maslacu namakali, a stijena me rijekama ulja zalijevala,
7. kad sam kroz vrata gradska izlazio, kad sam sjedalo svoje na ulicu pripravljao!
8. Mladići su me ugledali pa se sakrili: oni vremešni su ustali te stajali.
9. Knezovi su razgovor prekidali i ruke njihove na usta stavljali.
10. Plemići su ušutjeli, a jezik im se njihov za nepce zalijepio.
11. Kad me uho čulo, onda me je ono blagoslovilo, i kad me ovo vidjelo, ono je za me posvjedočilo.
12. Zato što sam izbavio siromaha koji je vapio i siročad i onoga koji nije imao nikoga da mu pomogne.
13. Blagoslov onoga koji je bio spreman za propast došao je na mene; i učinio sam da srce udovice pjeva od radosti.
14. Odjenuo sam pravednost i ona je odjenula mene, prosudbe moje bile su kao plašt i dijadema.
15. Bio sam oči slijepcu i ja sam bio noga hromome.
16. Ja sam bio otac siromasima, i parnicu koju nisam poznavao istražio sam.
17. Čeljust sam razbio opakome i plijen sam iščupao iz zubi njegovih.
18. Tada sam rekao: ‘U gnijezdu ću svome umrijeti, i dane ću svoje poput pijeska umnožiti.’
19. Korijen je moj uz vode bio ispružen, i rosa je ležala na granama mojim cijelu noć.
20. Slava moja bila mi je svježa i lûk moj u ruci mi se obnavljao.
21. Ljudi su me slušali i čekali te šutjeli za moj savjet.
22. Nakon riječi mojih nisu više ništa govorili i besjeda moja na njih je kapala.
23. Na mene su čekali kao na kišu, i otvarali su usta svoja široko kao za kišom kasnom.
24. Kad sam im se nasmijao, nisu u to vjerovali; a svjetlo lica moga nisu zatrli.
25. Izabrao sam im put i kao glavar sam sjedio i prebivao sam kao kralj u vojsci kao onaj koji tješi ožalošćene.”