Job 32 BKJ

1. Tako su ona tri čovjeka prestala odgovarati Jobu zato što se on držao pravedan u vlastitim očima.

2. Nato je Elihu, sin Barakela Buzijca, od roda Ramova, planuo gnjevom; na Joba je gnjev njegov planuo zato što je opravdavao sebe radije nego Boga.

3. Isto tako i na onu trojicu njegovih prijatelja planuo je gnjev njegov zato što nisu našli odgovor, a ipak su osudili Joba.

4. A Elihu je čekao sve dok je Job govorio, zato što su oni bili stariji od njega.

5. Kada je Elihu vidio da nema odgovora u ustima one trojice ljudi, tada je gnjev njegov planuo.

6. Nato je Elihu, sin Barakela Buzijca, progovorio i rekao: “Ja sam mlad, a vi ste jako stari; zato sam se bojao i strahovao iskazati vam svoje mišljenje.

7. Rekao sam: ‘Dani će govoriti, i mnoštvo godina poučavat će mudrost.’

8. Ali ima neki duh u čovjeku, i nadahnuće Svesilnoga koja mu daje razboritost.

9. Velikaši nisu uvijek mudri niti starci ne razumiju sud.

10. Stoga kažem: ‘Poslušajte mene, i ja ću iskazati svoje mišljenje.’

11. Evo, čekao sam riječi vaše, slušao sam vaše razloge dok ste tražili što ćete reći.

12. Da, pratio sam vas, i gle: nema nikoga od vas koji je presvjedočio Joba, ili da je odgovorio na riječi njegove.

13. Da ne bi rekli: ‘Pronašli smo mudrost: Bog ga obara, ne čovjek.’

14. A on nije protiv mene riječi svoje upravio, niti mu neću odgovoriti vašim besjedama.

15. Bili su začuđeni, više nisu odgovarali; prestali su govoriti.

16. Kada sam čekao, (jer nisu govorili, nego su stali i ne odgovaraju više),

17. rekao sam: Ja ću također svojim dijelom odgovoriti, i ja ću iskazati svoje mišljenje.

18. Jer sam pun riječi; duh u meni obuzima me.

19. Gle, utroba mi je kao vino koje nema oduška, spremna da pukne poput novih mjehova.

20. Govorit ću da bi se okrijepio, otvorit ću usne svoje i odgovoriti.

21. Ne daj, molim te, da nekoga prihvaćam po vanjštini ni ne daj da nijednom čovjeku ne laskam.

22. Jer ja ne znam laskati; ako to činim stvoritelj moj brzo bi me maknuo.”