Job 37 BKJ

1. Od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga je iskočilo.

2. Slušajte pozorno žamor glasa njegova i zvuk što izlazi iz usta njegovih.

3. On njime upravlja pod čitavim nebom, i munjom njezinom do krajeva zemlje.

4. Za njom neki glas riče, grmi on glasom uzvišenosti svoje; i neće ih zadržati, kad se glas njegov začuje.

5. Bog čudesno grmi glasom svojim, nešto veliko on čini što mi dokučiti ne možemo.

6. Jer snijegu govori: ‘Padni na zemlju!’; isto tako i sitnoj kiši i jakoj kiši snage njegove.

7. On pečati ruku svakome čovjeku da bi svi ljudi spoznali djela njegova.

8. Tada zvijeri ulaze u brloge i ostaju u svojim mjestima.

9. S juga dolazi vihor, a sa sjevera studen.

10. Od daha Božjega nastaje mraz i široke vode se stješnjavaju.

11. Također i zalijevanjem natapa gusti oblak; i raspršuje svoj svijetli oblak.

12. I on se okreće unaokolo po savjetima svojim, da bi učinili sve što im on zapovijeda nad licem svijeta na zemlji.

13. Navodi ga da dođe bilo za popravak ili za zemlju njegovu ili za milosrđe.

14. Poslušaj ovo, Jobe, stani i promotri čudesna djela Božja.

15. Znaš li kada ih je Bog rasporedio ili učinio da zasvijetli svjetlost oblaka njegovog?

16. Znaš li ti ravnotežu oblaka, čudesna djela onoga koji je savršene spoznaje?

17. Kako li je odjeća tvoja topla, kada on umiri zemlju južnim vjetrom?

18. Jesi li ti s njim razapinjao nebo, koje je čvrsto, i poput lijevanog zrcala?

19. Pouči nas što ćemo mu reći; jer ne možemo pripremiti besjedu našu zbog tame.

20. Zar će mu se reći da ja govorim? Ako čovjek govori, zasigurno će biti progutan.

21. A sada ljudi ne vide sjajnu svjetlost koja je na oblacima; nego vjetar prolazi i raščišćuje ih.

22. Sa sjevera dolazi dobro vrijeme; kod Boga je strašno veličanstvo.

23. Dotičući se Svesilnoga, njega ne možemo odgonetnuti; on je odličan u snazi i sudu i obilan u pravdi; on nikoga neće tlačiti.

24. Stoga ga se ljudi boje; on se ne obazire na nekoga koji je mudra srca.”