Job 37 SHP

1. »Od toga mi drhti srce i hoće iskočiti iz grudi.

2. Slušajte tutnjavu njegova glasa, grmljavinu koja mu izlazi iz usta.

3. On pušta munju preko cijelog neba i šalje je do krajeva zemlje.

4. Nakon toga glas mu zatutnji, kad grmi glasom veličanstvenim. I nakon što zagrmi glasom, i dalje sijevaju munje.

5. Bog čudesno grmi svojim glasom, čini velika djela, nama neshvatljiva.

6. Jer, on kaže snijegu: ‘Padni na zemlju!’ i kiši zapovjedi: ‘Zapljušti silovito!’

7. Tako ljudi moraju obustaviti rad da bi svi vidjeli što čini Bog.

8. Zvijeri odlaze u svoje jazbine i tamo nalaze zaklon.

9. Vihor dolazi s juga, a hladnoća sa sjevernim vjetrovima.

10. Led nastaje od Božjeg daha i široke vode se zalede.

11. On oblake puni vlagom i para ih svojom munjom.

12. Oblaci po njegovom nalogu kruže zemljom da izvrše sve što im je zapovjedio.

13. Šalje ih da kazni ljude poplavom ili da navodni zemlju i pokaže ljubav.

14. Poslušaj ovo, Jobe, stani i promotri čudesna Božja djela.

15. Znaš li kako Bog zapovijeda oblacima i čini da njegova munja sijevne?

16. Znaš li kako vise mračni oblaci, to čudesno djelo onoga koji zna sve?

17. Ti, koji se znojiš od vrućine u svojoj odjeći kad se zemlja umiri nakon južnog vjetra,

18. možeš li s njim razapeti nebesa, čvrsta kao ulaštena bronca?

19. Reci nam što da kažemo Bogu — u tami smo pa ne znamo iznijeti svoj slučaj.

20. Zar da mu kažem da želim govoriti? To bi bilo kao da tražim da budem progutan.

21. Nitko ne može gledati u sunce koje blista na nebu pošto je vjetar rastjerao oblake.

22. S Božje planine zlatni sjaj dolazi, to Bog stiže u strahotnom veličanstvu.

23. Svemoćni je izvan našeg dosega, uzvišen je u svojoj sili i pravdi. U svojoj pravednosti nikog ne tlači.

24. Zato ga se ljudi boje i poštuju ga. Da, svi koji su mudrog srca boje se njega.«