Job 39 BKJ

1. Znaš li vrijeme kad se divokoze planinske kote? Ili jesi li vidio kada košute mlade?

2. Možeš li prebrojiti mjesece dokle nose? Ili znaš li vrijeme kada kote?

3. Sagnu se, okote mladunčad svoju, odlažu bolove svoje.

4. Mladunci njihovi dobro izgledaju, rastu jedući žito; odu i ne vrate se k njima.

5. Tko je divljeg magarca pustio da je slobodan? Ili tko li je razdriješio sveze divljemu magarcu,

6. onome kome sam domom pustinju učinio, i neplodnu zemlju kao prebivališta njegova?

7. Gradskom mnoštvu on se podsmjehuje, niti se na goničeve vapaje ne obazire.

8. Vijenac gora planinskih je paša njegova i on traži svako zelenilo.

9. Hoće li jednorog biti voljan da ti služi ili ostaje kod jasala tvojih?

10. Možeš li jednoroga užetom njegovim vezati za brazdu? Ili hoće li za tobom drljati doline?

11. Hoćeš li se pouzdati u njega zato što je snaga njegova velika? Ili hoćeš li mu prepustiti svoj posao?

12. Hoćeš li mu vjerovati da će donijeti kući sjeme tvoje i skupiti ga u žitnice tvoje?

13. Daješ li lijepa krila paunovima? Ili daješ li krila i perje noju?

14. Koji ostavlja svoja jaja na zemlji i grije ih u prašini,

15. a zaboravlja da ih noga može zdrobiti ili ih zvijer može razbiti.

16. Ona je otvrdnula prema mladima svojim, kao da oni nisu njezini; trud njezin je uzaludan bez straha.

17. Zato što ju je Bog lišio mudrosti i nije joj udijelio razboritosti.

18. Za vrijeme kad se uzdiže u visine, podsmjehuje se konju i jahaču njegovu.

19. Jesi li ti konju dao snagu? Jesi li ti na vrat njegov odjenuo grmljavinu?

20. Možeš li njega uplašiti kao skakavca? Slava njegovih nosnica je strahovita.

21. Kopa u dolini i raduje se snazi svojoj, ide u susret naoružanim ljudima.

22. Ruga se strahu i ne boji se ničega, ni pred mačem se neće okrenuti.

23. Nad njim klepeće tobolac, blista koplje i štit.

24. U jarosti i bijesu guta zemlju, i ne vjeruje onome koji zatrubi u trubu.

25. Govori između truba: ‘Ha, ha!’; i izdaleka on nanjuši bitku, grmljavinu zapovjednika i poklič.

26. Leti li jastreb po tvojoj mudrosti i širi li krila svoja prema jugu?

27. Zar se na tvoju zapovijed orao penje i gnijezdo svoje savija na visini?

28. Na stijeni prebiva i živi, na litici stijene i utvrdi.

29. Odatle vreba plijen i oči njegove gledaju daleko.

30. I mladi njegovi sišu krv; i gdje su pobijeni, tamo je i on.”