Job 42 BKJ
1. Tada je Job odgovorio GOSPODU i rekao:
2. “Znam da ti možeš učiniti sve, i da se nijedna namisao ne može pred tobom suzdržati.
3. ‘Tko je onaj koji bezumno savjet prikriva?’ Stoga sam izustio da nisam razumio; ono što je prečudesno za mene, ono što nisam poznavao.
4. Saslušaj me, zaklinjem te, a ja ću govoriti; ja ću od tebe zahtijevati, a ti mi objavi.
5. Čuo sam o tebi uhom prisluškujući, ali sada te oči moje vide.
GOSPOD kori Jobove prijatelje6. Zato se gnušam samoga sebe i kajem se u prahu i pepelu.”
7. I bilo je tako, da nakon što je GOSPOD izgovorio ove riječi Jobu da je GOSPOD rekao Elifazu Temancu: “Gnjev je moj planuo na tebe i na tvoja dva prijatelja jer niste o meni govorili ono što je ispravno kao što je moj sluga Job govorio.
8. Stoga sada uzmite za sebe sedam junaca i sedam ovnova i pođite k slugi mome Jobu te prinesite žrtvu paljenicu za sebe, a moj sluga Job molit će se za vas. Jer njega ću prihvatiti, da ne bih s vama morao postupati po vašoj ludosti, budući da niste o meni govorili ono što je ispravno kao sluga moj Job.”
GOSPOD obnavlja Jobovo blagostanje9. Tako su Elifaz Temanac i Bildad Šuahanin i Zofar Naamac otišli i učinili kako im je GOSPOD zapovjedio. GOSPOD je i Joba prihvatio.
10. I GOSPOD je preokrenuo Jobovo ropstvo, kad je molio za svoje prijatelje; također je GOSPOD podario Jobu dvostruko više nego što je imao prije.
11. Tada su došla k njemu sva njegova braća i sve njegove sestre i svi oni koje je poznavao prije, te su s njim jeli kruha u domu njegovom; i oplakivali su ga i tješili ga nad svim zlom što ga je GOSPOD svalio na njega. I svaki mu dao po jedan novčić i svaki po jednu zlatnu naušnicu.
12. Tako je GOSPOD blagoslovio Joba u poznim danima više negoli na njegovom početku; jer je imao četrnaest tisuća ovaca i šest tisuća deva i tisuću jarmova volova i tisuću magarica.
13. Imao je i sedam sinova i tri kćeri.
14. I prvoj je nadjenuo ime Jemima, a drugoj ime Kezija, a trećoj ime Kerenhapuk.
15. I u cijeloj onoj zemlji nisu se našle žene tako lijepe kao kćeri Jobove; a njihov otac dao im je baštinu među braćom njihovom.
16. Nakon toga poživio je Job stotinu i četrdeset godina, i vidio je svoje sinove i sinove svojih sinova sve do četvrtoga naraštaja.
17. Tako je Job umro, pošto je bio star i nasitio se dana.