Joel 1 BKJ

1. Riječ GOSPODNJA koja je došla Joelu, sinu Petuelovu.

2. Čujte ovo, starci, priklonite uho, svi stanovnici zemlje! Je li ovakvo što bilo u vaše dane ili u dane očeva vaših?

3. Recite svojim sinovima o tome, i neka vaši sinovi kažu svojim sinovima, a njihovi sinovi sljedećem naraštaju.

4. Što je ostavio palmin crv, izjeo je skakavac, a što je ostavio skakavac, izjeo je hrušt, a što je ostavio hrušt, izjela je gusjenica.

5. Probudite se, pijanice, i zaplačite; i zajaučite, sve vinopije, zbog mošta: jer vam je iz usta oteto.

6. Jer je nad zemlju moju došao narod jaki i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji i ima očnjake kao lav veliki.

7. Opustošio mi je lozu i ogulio smokve moje; sasvim ih je ogulio i razbacao ih, mladice su njezine pobijelile.

8. Tuguj kao djevica opasana u kostrijet za mužem mladosti svoje.

9. Jestive žrtve i žrtve ljevanice nestale su iz Doma GOSPODNJEG. Tuguju svećenici, službenici GOSPODNJI.

10. Polje je opustošeno, zemlja tuguje, jer je žito opustošeno, mošt je presušio, ulje presahnulo.

11. Sramite se ratari, zajaučite vinogradari, za pšenicom i za ječmom, zato što je propala žetva poljska.

12. Loza se sasušila i smokva usahnula, nar i palma i jabuka: baš su se sva stabla poljska posušila. Zato što je presušila radost kod sinova ljudskih.

13. Opašite se i zatužite, svećenici! Zajaučite, službenici žrtvenika! Dođite, prenoćite u kostrijeti, službenici Boga mojega! Jer su jestive žrtve i žrtve ljevanice nestale iz Doma Boga vašega!

14. Posvetite post, sazovite svečani sabor; saberite starješine i sve stanovnike zemlje u Dom GOSPODA, Boga svojega i zavapite GOSPODU:

15. Jao zbog tog dana! Jer je dan GOSPODNJI blizu i dolazi kao uništenje od Svesilnoga.

16. Nije li hrana iščeznula pred našim očima, da, radost i veselje iz Doma Boga našega?

17. Sjeme je istrunulo pod grudama svojim; spremišta leže pusta, žitnice su porušene, jer je žito presahnulo.

18. Kako li uzdišu životinje! Krda stoke su zbunjena jer nemaju paše. Čak su i stada ovaca opustošena.

19. GOSPODE, tebi ću zavapiti: jer je oganj prožderao pašnjake pustinjske, i plamen je spalio sva stabla poljska.

20. I životinje poljske vape za tobom, jer su rijeke voda presušile, i oganj je prožderao pašnjake pustinjske.