Ivan 10 BKJ
1. “Uistinu, uistinu, kažem vam, tko u ovčji tor ne ulazi kroz vrata, već se uspinje na drugom mjestu, lopov je i razbojnik,
2. a tko ulazi na vrata, pastir je ovcama.
3. Njemu vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. I ovce svoje zove po imenu te ih izvodi.
4. I kad izvede svoje ovce, ide pred njima, i ovce ga slijede jer poznaju njegov glas.
5. A tuđinca nipošto neće slijediti, nego će bježati od njega, jer ne poznaju glas tuđinaca.”
6. Isus im je izgovorio tu usporedbu, ali oni nisu razumjeli ono što im je govorio.
7. Tada im je Isus ponovo rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam: ja sam vrata ovcama.
8. Svi koji su došli prije mene lopovi su i razbojnici, ali ih ovce nisu poslušale.
9. Ja sam vrata. Ako tko uđe kroz mene, spasit će se, te će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.
10. Lopov ne dolazi, osim da ukrade, i ubije i uništi. Ja sam došao da imaju život i da ga imaju u izobilju.
11. Ja sam pastir dobri. Pastir dobri polaže život svoj za ovce.
12. A najamnik, koji nije pastir, i kome ovce ne pripadaju, vidi vuka gdje dolazi pa ostavlja ovce i bježi, a vuk grabi ovce i rastjeruje ih.
13. Najamnik bježi, jer je najamnik i ne brine za ovce.
14. Ja sam pastir dobri, i poznajem ovce svoje i moje ovce poznaju mene.
15. Kao što Otac poznaje mene, tako i ja poznajem Oca, i život svoj polažem za ovce.
16. A imam i druge ovce koje nisu iz ovoga tora. I njih ja moram dovesti, i one će čuti moj glas te će biti jedan tor i jedan pastir.
17. Zbog toga me ljubi Otac moj što ja polažem život svoj da ga ponovo uzmem.
18. Nitko ga od mene ne oduzima, nego ga ja sâm od sebe polažem. Imam vlast položiti ga i imam vlast ponovo ga uzeti; tu sam zapovijed primio od Oca svoga.”
19. Zato je ponovo nastao razdor među Židovima zbog ovih besjeda,
20. te su mnogi od njih govorili: “Ima đavla, i luduje; što ga slušate?”
21. Drugi su govorili: “Ovo nisu riječi opsjednuta đavlom. Može li đavao slijepima oči otvoriti?”
22. A u Jeruzalemu je bila svetkovina Posvećenja; i bila je zima,
23. a Isus je hodao u Hramu po Salomonovu trijemu.
24. Tada su ga Židovi okružili i zapitkivali ga: “Dokle ćeš nas navoditi da sumnjamo? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.”
25. Isus im je odgovorio: “Rekao sam vam pa ne vjerujete. Djela koja ja činim u ime Oca svoga, ona svjedoče za mene,
26. ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca, kao što sam vam rekao.
27. Ovce moje slušaju glas moj; i ja ih poznajem, i one me slijede.
28. I ja im dajem život vječni te neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.
29. Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga.
30. Ja i Otac moj jedno smo.”
31. Tada su Židovi ponovo uzeli kamenje da bi ga kamenovali.
32. Isus im je odgovorio: “Pokazao sam vam mnoga dobra djela od Oca svoga; za koje me od tih djela kamenujete?”
33. Židovi su mu odgovorili rekavši: “Za dobro djelo te ne kamenujemo, nego zbog hule, i jer ti, premda si čovjek, praviš sebe Bogom.”
34. Isus im je odgovorio: “Nije li zapisano u vašem Zakonu: ʻJa sam rekao: bogovi steʼ?
35. Ako je nazvao bogovima one kojima je došla riječ Božja, a Pismo se ne može dokinuti,
36. kako vi govorite onomu, koga je Otac posvetio i poslao u svijet: ʻHuliš!ʼ, jer sam rekao, ʻSin sam Božjiʼ?
37. Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.
38. Ako li činim, pa makar meni i ne vjerujete, vjerujte ovim djelima, da upoznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Ocu.”
39. Zato su ga opet htjeli uhvatiti, ali im je izmaknuo iz ruke
40. i ponovo otišao na onu stranu Jordana na mjesto gdje je Ivan prije krštavao; i ondje je ostao.
41. Tada su mnogi prilazili k njemu i govorili: “Ivan nije učinio nijedno čudo, ali sve što je Ivan za ovoga rekao bilo je istinito.”
42. I ondje su mnogi povjerovali u njega.