Ivan 11 BKJ

1. A neki je čovjek bio bolestan, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njene sestre Marte.

2. A Marija, čiji je brat Lazar bolovao, bila je ona koja je pomazala Gospodina pomašću i obrisala mu noge svojom kosom.

3. Stoga su sestre poslale po njega govoreći: “Gospodine, evo, bolestan je onaj koga voliš.”

4. Kad je Isus to čuo, rekao je: “Ova bolest nije na smrt, nego radi slave Božje, da se po njoj proslavi Sin Božji.”

5. A Isus je ljubio Martu i njenu sestru i Lazara.

6. Kad je, dakle, čuo da je on bolestan, ostao je još dva dana u istom mjestu gdje je bio.

7. Onda je, nakon toga, rekao svojim učenicima: “Hajdemo opet u Judeju.”

8. Učenici su ga upitali: “Učitelju, Židovi su te upravo htjeli kamenovati, i opet ideš onamo?”

9. Isus je odgovorio: “Nema li dan dvanaest sati? Ako tko hodi po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

10. Ako li tko hodi noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.”

11. Ovo je govorio, a nakon toga im je rekao: “Naš prijatelj Lazar spava, ali ga idem probuditi.”

12. Nato su mu učenici rekli: “Gospodine, ako spava, on će biti dobro.”

13. Ali je Isus govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o počinku u snu.

14. Onda im je Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro.

15. I radostan sam radi vas što nisam bio ondje, da povjerujete; nego hajdemo k njemu!”

16. Tada je Toma, koji se zove Blizanac, rekao ostalim učenicima: “Hajdemo i mi s njim umrijeti!”

17. Zatim je Isus došao i našao da je već četiri dana u grobu.

18. A Betanija je bila blizu Jeruzalema, otprilike petnaest stadija,

19. te su mnogi Židovi došli k Marti i Mariji da bi ih utješili zbog njihovog brata.

20. Onda je Marta, čim je čula da Isus dolazi, pošla njemu u susret, a Marija je sjedila u kući.

21. Tada je Marta rekla Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.

22. Ali i sada znam da što god zatražiš od Boga, dat će ti Bog.”

23. Isus joj je rekao: “Tvoj će brat uskrsnuti!”

24. Marta mu je rekla: “Znam da će uskrsnuti, o uskrsnuću, u posljednji dan.”

25. Isus joj je rekao: “Ja sam Uskrsnuće i Život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

26. I svaki koji živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li ovo?”

27. Odgovorila mu je: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, koji dolazi na svijet.”

28. I kad je to rekla, otišla je i potajno pozvala svoju sestru Mariju govoreći: “Učitelj je došao i zove te.”

29. Čim je ona to čula, brzo je ustala i pošla k njemu.

30. A Isus nije još došao u selo, već je bio na mjestu gdje ga je susrela Marta.

31. Tada su Židovi, koji su bili s njom u kući i tješili je, kad su vidjeli da je Marija brzo ustala i izašla, pošli za njom govoreći: “Ide tamo na grob plakati!”

32. Zatim je Marija, kad je došla tamo gdje je bio Isus i ugledala ga, pala do njegovih nogu govoreći mu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.”

33. Kad ju je, dakle, Isus ugledao kako plače i kako plaču Židovi koji su došli s njom, uzdahnuo je u duhu i uznemirio se

34. te upitao: “Gdje ste ga položili?” Oni su mu odgovorili: “Gospodine, dođi i vidi!”

35. Isus je zaplakao.

36. Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je volio!”

37. A neki su od njih pitali: “Nije li taj, koji je slijepcu otvorio oči, mogao učiniti i to da ovaj ne umre?”

38. Isus je stoga ponovo uzdahnuo u sebi i došao na grob. A to je bila špilja i na njoj je ležao kamen.

39. Isus je rekao: “Odmaknite kamen!” Pokojnikova mu je sestra, Marta, rekla: “Gospodine, već zaudara, jer je četvrti dan mrtav.”

40. Isus ju je upitao: “Nisam li ti rekao da ćeš, ako budeš vjerovala, vidjeti slavu Božju?”

41. Tada su odmaknuli kamen s mjesta gdje je mrtvac bio položen. A Isus je podigao svoje oči i rekao: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao.

42. A ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali sam to govorio radi ljudi koji okolo stoje, da povjeruju da si me ti poslao.”

43. I kad je to rekao, viknuo je jakim glasom: “Lazare, izađi!”

44. I mrtvac je izašao, obavijen povojima po rukama i nogama, a lice mu je bilo omotano rupcem. Isus im je rekao: “Odriješite ga i pustite neka ide!”

45. Tada su mnogi od Židova koji su došli k Mariji i vidjeli što je Isus učinio povjerovali u njega.

46. A neki su od njih otišli k farizejima pa im ispripovjedili što je Isus učinio.

47. Nato su glavari svećenički i farizeji sazvali Vijeće i govorili: “Što učiniti, jer ovaj čovjek čini mnoga čudesa?

48. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega, pa će doći Rimljani i oteti nam i mjesto i narod.”

49. A jedan od njih, Kaifa, koji je te godine bio veliki svećenik, rekao im je : “Vi ništa ne znate!

50. Ne uviđate da je za nas bolje da jedan čovjek umre radi naroda nego da sav narod propadne.”

51. A to nije rekao sâm od sebe, već je, pošto je bio veliki svećenik te godine, prorokovao da Isus treba umrijeti za ovaj narod,

52. i ne samo za ovaj narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno.

53. Od toga su se dana, dakle, dogovorili ubiti ga.

54. Zato se Isus nije više javno kretao među Židovima, nego je odande otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvani Efrajim, i ondje se zadržao sa svojim učenicima.

55. A bila je blizu židovska Pasha te su mnogi iz onoga kraja uzišli u Jeruzalem prije Pashe da bi se očistili.

56. Tada su tražili Isusa i, stojeći u Hramu, među sobom govorili: “Što vam se čini, zar neće doći na svetkovinu?”

57. A i glavari su svećenički i farizeji izdali zapovijed da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhvatili.