Ivan 12 BKJ

1. Zatim je šest dana prije Pashe Isus došao u Betaniju gdje je bio Lazar, onaj koji je bio umro, koga je on uskrsnuo od mrtvih.

2. Ondje su mu pripremili večeru; i Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih koji su s njim bili pri jelu.

3. Tada je Marija uzela libru prave nardove, skupocjene pomasti, pomazala Isusu noge i svojom kosom obrisala njegove noge, te se kuća napunila mirisom pomasti.

4. Onda je jedan od njegovih učenika, Juda Iskariotski, Šimunov sin, koji će ga izdati, rekao:

5. “Zašto se ova pomast nije prodala za tristo dinara i to dalo siromasima? ”

6. A to nije rekao jer se brinuo za siromahe, nego jer je bio lopov i imao kesu i odnosio što se u nju stavljalo.

7. Nato je Isus rekao: “Pusti je! Sačuvala je to za dan moga ukopa.

8. Jer siromahe uvijek imate kraj sebe, a mene nemate uvijek.”

9. Tada je veliko mnoštvo Židova saznalo da je on ondje pa su došli, ne samo radi Isusa nego i da bi vidjeli Lazara koga je bio uskrsnuo od mrtvih.

10. Ali su se glavari svećenički posavjetovali da ubiju i Lazara,

11. jer su mnogi Židovi zbog njega odlazili i vjerovali u Isusa.

12. Sutradan je veliko mnoštvo što je došlo na svetkovinu, kad je čulo da Isus dolazi u Jeruzalem,

13. uzelo palmine grane te mu izašlo u susret i klicalo: “Hosana! ʻBlagoslovljen kralj Izraelov koji dolazi u ime Gospodnje!ʼ ”

14. A Isus je, kad je našao magarčića, sjeo na njega, kao što je zapisano:

15. “Ne boj se, kćeri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu!”

16. A njegovi učenici nisu to isprva razumjeli; ali kad je Isus bio proslavljen, onda su se sjetili da je to bilo o njemu zapisano i da su mu to učinili.

17. Svjedočilo je i mnoštvo koje je bilo s njim kad je Lazara pozvao iz groba i uskrsnuo ga od mrtvih.

18. Zbog toga mu je mnoštvo i pošlo u susret, jer je čulo da je on učinio to čudo.

19. Zato su farizeji govorili među sobom: “Zar ne shvaćate kako ništa ne postižete? Evo, svijet je otišao za njim!”

20. A među onima koji su došli na svetkovinu iskazati štovanje bilo je i nekih Grka.

21. Oni su tada pristupili k Filipu, koji je bio iz Betsaide galilejske, te ga zamolili govoreći: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”

22. Filip je došao i rekao Andriji, a Andrija i Filip su dalje rekli Isusu.

23. A Isus je odgovorio rekavši im: “Došao je čas da se proslavi Sin čovječji.

24. Uistinu, uistinu, kažem vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, donosi obilje ploda.

25. Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

26. Ako tko meni služi, neka mene slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako tko meni služi, njega će poštovati moj Otac.

27. Sad mi je duša uznemirena. I što reći? Oče, spasi me od ovoga časa? Ali sam zbog toga došao za ovaj čas.

28. Oče, proslavi ime svoje!” Uto je došao glas s neba govoreći: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!”

29. Stoga je narod, koji je ondje stajao i to čuo, rekao: “Zagrmjelo je!” Drugi su rekli: “Anđeo mu je progovorio!”

30. Isus je odgovorio i rekao: “Ovaj glas nije došao radi mene, nego radi vas.

31. Sada je sud ovome svijetu! Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen!

32. A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.”

33. To je govorio naznačujući kakvom će smrću umrijeti.

34. Narod mu je odgovorio: “Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. A kako ti govoriš da Sin čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin čovječji? ”

35. Isus im je tada rekao: “Još je malo vremena svjetlo s vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas tama ne osvoji! Jer tko hoda u tami, ne zna kamo ide.

36. Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete djeca svjetla!” To je Isus izgovorio i otišao te se sakrio od njih.

37. I premda je on pred njima učinio mnoga čudesa, ipak nisu u njega povjerovali,

38. da bi se ispunila riječ proroka Izaije koji je rekao: “Gospodine, tko li je povjerovao našoj poruci i kome li se objavila mišica Gospodnja?”

39. Zbog toga nisu mogli vjerovati, jer je Izaija još rekao:

40. “Zaslijepio im je oči i srce im otvrdnuo, da očima ne vide, i srcem ne razumiju i ne obrate se da ih ozdravim.”

41. To je Izaija izgovorio kad je vidio njegovu slavu i o njemu govorio.

42. Ipak su mnogi i od glavara povjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu ga priznavali da ne budu isključeni iz sinagoge.

43. Jer su hvalu ljudsku ljubili više nego hvalu Božju.

44. Isus je povikao i rekao: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me je poslao.

45. I tko vidi mene, vidi onoga koji je mene poslao.

46. Ja sam došao na svijet kao svjetlo da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami.

47. I sluša li tko moje riječi, a ne vjeruje, ja ga ne sudim, jer nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.

48. Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima tko ga sudi. Riječ koju sam vam govorio, ona će mu suditi u posljednji dan.

49. Jer ja nisam govorio sâm od sebe, nego mi je Otac, koji me poslao, dao zapovijed što reći i što govoriti.

50. I znam da je zapovijed njegova život vječni. Sve što ja, dakle, govorim, onako govorim kako mi je Otac rekao.”