Ivan 12 SHP

1. Šest dana prije Pashe Isus je otišao u Betaniju, gdje je živio Lazar, čovjek kojega je uskrisio od mrtvih.

2. Ondje su Isusu pripremili večeru. Marta je posluživala, a Lazar je s Isusom i ostalima sjedio za stolom.

3. Tada je Marija uzela oko pola litre skupocjenog mirisa od čistog narda. Pomazala je njime Isusove noge pa ih potom osušila svojom kosom. Čitava se kuća ispunila mirisom.

4. Juda Iskariotski, onaj Isusov učenik koji će ga kasnije izdati, rekao je:

5. »Bolje bi bilo da je taj miris prodan za tri stotine srebrnjaka, a novac razdijeljen siromašnima!«

6. Rekao je to ne zato što se brinuo za siromašne, nego zato što je bio lopov. Bio je zadužen za kutiju sa zajedničkim novcem i često iz nje krao.

7. »Ostavi je na miru!« odvratio mu je Isus. »Dobro je učinila što ju je sačuvala do danas jer je ovo dan pripreme za moj ukop.

8. Siromašni će uvijek biti s vama, ali ja neću.«

9. Mnogi Židovi, koji su došli na blagdan Pashe, saznali su da je Isus u Betaniji. Pošli su onamo da vide Isusa, ali i Lazara. Lazar je bio onaj čovjek kojeg je Isus uskrisio.

10. Vodeći su svećenici tada skovali plan da ubiju i Lazara

11. jer su ih zbog njega mnogi Židovi ostavljali i počeli vjerovati u Isusa.

12. Sutradan, kad je mnoštvo, koje je došlo na Pashu, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem,

13. uzeli su palmine grančice i pošli mu ususret kličući: »Slava Bogu! Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime, kralj Izraelov!«

14. Isus je našao magarca i uzjahao ga, kako i piše u Svetom pismu:

15. »Ne boj se, Jeruzaleme! Evo, dolazi tvoj kralj jašući na magaretu.«

16. Njegovi učenici tada nisu razumjeli što se događa. No nakon što je Isus uznesen u slavu, sjetili su se što se dogodilo i shvatili da je to bilo zapisano u Svetom pismu o Isusu i da su mu tako i učinili.

17. Oni koji su bili uz Isusa, kad je pozvao Lazara da iziđe iz groba i uskrisio ga od mrtvih, širili su glas o tome.

18. Mnoštvo je izašlo da ga dočeka jer su čuli da je on taj koji je učinio čudo.

19. Tada su farizeji rekli jedni drugima: »Naš plan nikamo ne vodi! Evo, sav je svijet otišao za njim!«

20. Među onima koji su otišli pokloniti se Bogu na blagdan Pashe bilo je i Grka.

21. Oni su došli k Filipu iz Betsaide u Galileji i molili ga: »Gospodine, željeli bismo vidjeti Isusa.« Filip je otišao i rekao to Andriji,

22. a zatim su Andrija i Filip zajedno otišli k Isusu da mu to kažu.

23. Isus im je odgovorio: »Došlo je vrijeme da Sin Čovječji primi svoju slavu.

24. Govorim vam istinu, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne ‘umre’, ostaje samo to jedno zrno. Ako pak padne u zemlju i ‘umre’, donosi bogat urod.

25. Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga i živjeti zauvijek.

26. Ako mi tko želi služiti, mora me slijediti. Gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Onima koji mi služe, moj će Otac iskazati čast.

27. Duša mi je potresena. Što da kažem? Zar da kažem: ‘Bože, spasi me od ove patnje?’ Ali upravo sam zbog toga i došao.

28. Oče, proslavi svoje ime!« Tada se začuo glas s neba: »Ja sam već proslavio svoje ime i opet ću ga proslaviti.«

29. A ljudi, koji su ondje stajali, čuli su glas i rekli da je zagrmjelo. Drugi su pak rekli: »Anđeo mu je govorio.«

30. Isus im je rekao: »Ovaj glas nije došao radi mene nego radi vas.

31. Sada je vrijeme za sud ovom svijetu. Sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen.

32. Kad ja budem uzdignut sa Zemlje, privući ću sve ljude k sebi.«

33. Ovo je rekao da im pokaže kakvom će smrću umrijeti.

34. Ljudi su mu odgovorili: »Mi smo iz Zakona naučili da će Krist živjeti zauvijek. Kako onda možeš reći da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj ‘Sin Čovječji’?«

35. Tada im je Isus rekao: »Svjetlo neće još dugo biti među vama. Hodajte, stoga, dok je svjetlo još tu, jer tada vas neće zahvatiti tama. Onaj tko hoda u tami, ne zna kuda ide.

36. Vjerujte u svjetlo dok ga još imate da biste mogli postati sinovi svjetla.« Čim je ovo rekao, otišao je gdje ga neće moći naći.

37. Premda je Isus učinio sve te čudesne znakove pred njima, ipak mu nisu vjerovali.

38. Bilo je to zato da bi se ispunilo ono što je rekao prorok Izaija: »Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci i komu se pokazala Božja snaga?«

39. A oni nisu povjerovali jer je Izaija još rekao:

40. »Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srca, da ne vide očima i ne razumiju srcima, ‘da se ne obrate meni’, kaže Bog, ‘da ih izliječim’.«

41. Izaija je to rekao jer je vidio Isusovu slavu i govorio o njemu.

42. Ipak, mnogi su povjerovali u njega. Čak su i mnogi židovski vođe povjerovali. No zbog farizeja nisu svoju vjeru javno priznavali da ih ne bi izopćili iz sinagoge.

43. Jer, draža im je bila čast koja dolazi od ljudi nego čast koju daje Bog.

44. Isus je povikao: »Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, već u onoga koji me je poslao.

45. Tko mene vidi, vidi onoga koji me poslao.

46. Ja sam došao na svijet kao svjetlo, da nitko tko vjeruje u mene ne ostane u tami.

47. Ako netko čuje moje riječi i ne drži ih se, ja neću biti onaj koji će mu suditi. Jer, nisam došao suditi svijetu, već ga spasiti.

48. Tko mene odbaci i ne prihvati moje riječi, imat će svog suca. Riječi koje sam vam objavio sudit će mu u posljednji dan.

49. Jer, nisam govorio sâm od sebe, već mi je sâm Otac, koji me poslao, zapovjedio što da kažem i što da poučavam.

50. I znam da njegova zapovijed donosi vječni život. Dakle, ono što ja govorim, govorim upravo onako kako je Otac govorio meni.«