Ivan 2 BKJ

1. A trećeg je dana bila svadba u Kani Galilejskoj; ondje je bila i Isusova majka.

2. I na svadbu je bio pozvan i Isus i njegovi učenici.

3. A kad je ponestalo vina, njemu je rekla Isusova majka: “Nemaju vina.”

4. Isus joj je rekao: “Ženo, što ja imam s tobom? Moj čas još nije došao.”

5. Njegova je majka rekla slugama: “Sve što vam on kaže, učinite!”

6. A ondje je bilo šest kamenih posuda za vodu postavljenih za židovsko čišćenje, svaka je sadržavala dvije ili tri mjere.

7. Isus im je rekao: “Napunite vodom posude za vodu!” I oni su ih napunili do vrha.

8. Tada im je rekao: “Zagrabite sada i odnesite ravnatelju gozbe!” I odnijeli su mu.

9. Kad je ravnatelj gozbe okusio vodu što je postala vino, (a nije znao odakle je, ali su znali poslužitelji koji su vodu zagrabili), ravnatelj gozbe dozvao je mladenca

10. i rekao mu: “Svaki čovjek najprije poslužuje dobro vino, a kad se napiju, onda lošije. A ti si dobro vino čuvao sve dosad.”

11. Ovo je kao početak čudesa učinio Isus u Kani Galilejskoj i očitovao slavu svoju te su njegovi učenici povjerovali u njega.

12. Poslije toga sišao je on, i majka njegova, i braća njegova i učenici njegovi u Kapernaum; ali ondje nisu ostali mnogo dana.

13. A bila je blizu židovska Pasha pa je Isus uzišao u Jeruzalem.

14. I našao je u Hramu prodavače goveda, i ovaca, i golubova i mjenjače novca gdje sjede.

15. I kad je načinio bič od malog užeta, istjerao je sve iz Hrama, i ovce i goveda; i mjenjačima je prosuo novac i isprevrtao stolove;

16. a prodavačima golubova je rekao: “Nosite to odavde! Ne činite od kuće Oca moga kuću trgovačku!”

17. I njegovi su se učenici sjetili da je zapisano: “Izjeda me revnost za Dom tvoj.”

18. Tada su Židovi odgovorili te mu rekli: “Budući da to činiš, kakav nam znak pokazuješ?”

19. Isus je odgovorio i rekao im: “Razorite ovaj hram i za tri ću ga dana podići.”

20. Nato su Židovi rekli: “Četrdeset i šest godina građen je ovaj Hram, a ti ćeš ga podići za tri dana?”

21. Ali je on govorio o hramu svojega tijela.

22. Stoga su se, kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi učenici sjetili da im je to rekao, pa su povjerovali Pismu i riječi koju je Isus govorio.

23. A dok je bio u Jeruzalemu na svetkovini Pashe, mnogi su povjerovali u njegovo ime promatrajući čudesa koja je činio.

24. Ali im se sâm Isus nije povjeravao jer ih je on sve poznavao.

25. I nije trebalo da mu tko posvjedoči o čovjeku, jer je sâm znao što je u čovjeku.