Ivan 5 BKJ

1. Poslije toga bila je židovska svetkovina te je Isus uzišao u Jeruzalem.

2. A u Jeruzalemu, kod ovčje tržnice, nalazi se kupalište koje se hebrejski naziva Betesda, i ima pet trijemova.

3. U njima je ležalo veliko mnoštvo nemoćnih, slijepih, hromih i uzetih; čekali su da se pokrene voda.

4. Jer je u određeno vrijeme anđeo silazio u kupalište i uzburkao vodu; tko je tada prvi ušao nakon uzburkavanja vode, ozdravio je ma kakvu bolest imao.

5. A ondje je bio neki čovjek koji je bolovao trideset i osam godina.

6. Kad ga je Isus opazio gdje leži i doznao da je već dugo vremena u tom stanju, upitao ga je: “Želiš li ozdraviti?”

7. Nemoćnik mu je odgovorio: “Gospodine, nemam nikoga da me spusti u kupalište kad se uzburka voda, a dok ja dođem, drugi siđe prije mene.”

8. Isus mu je rekao: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!”

9. I taj je čovjek odmah ozdravio, te uzeo svoju postelju i počeo hodati. A na taj dan bio je Šabat.

10. Zato su Židovi rekli onomu koji je ozdravio: “Šabat je. Nije ti zakonom dopušteno nositi postelju.”

11. On im je odgovorio: “Onaj koji me je ozdravio, taj mi je i rekao: ʻUzmi svoju postelju i hodaj!ʼ ” 

12. Tada su ga upitali: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ʻUzmi svoju postelju i hodajʼ?”

13. A onaj što je ozdravio nije znao tko je taj, jer se Isus sklonio u mnoštvu koje je bilo na tom mjestu.

14. Nakon toga Isus ga je našao u Hramu i rekao mu: “Evo, ozdravio si! Ne griješi više, da ti se što gore ne dogodi!”

15. Taj čovjek je otišao i javio Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

16. I zbog toga su Židovi progonili Isusa i nastojali ga ubiti, jer je to učinio na Šabat.

17. A Isus im je odgovorio: “Otac moj radi sve do sada, i ja radim.”

18. Zbog toga su ga Židovi još više nastojali ubiti, jer ne samo što je kršio Šabat nego je i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom.

19. Tada im je Isus odgovorio i rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam: Sin ne može ništa učiniti sâm od sebe, već čini što vidi da Otac čini. Jer sve što on čini, to isto i Sin čini.

20. Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sâm čini; a pokazat će mu i veća djela od ovih da biste se vi čudili.

21. Jer kao što Otac uskrsava mrtve i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje koga hoće.

22. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud povjerio Sinu,

23. da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.

24. Uistinu, uistinu, kažem vam, onaj tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

25. Uistinu, uistinu, kažem vam: dolazi čas, i sada je, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i oni koji čuju, živjet će.

26. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.

27. A dao mu je i vlast suditi, jer je Sin čovječji.

28. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi što su u grobovima čuti njegov glas,

29. te će izaći: koji su činili dobro, na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnuće osude.”

30. “Ja sâm od sebe ne mogu ništa učiniti; kako čujem, sudim i moj je sud pravedan jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me je poslao.

31. Ako ja svjedočim za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.

32. Postoji drugi koji svjedoči za mene, i znam da je istinito svjedočanstvo kojim svjedoči za mene.

33. Vi ste poslali k Ivanu poslanike, i on je posvjedočio za istinu.

34. Ali ja ne primam svjedočanstvo od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasite.

35. On je bio svjetiljka koja gori i svijetli, a vi ste se htjeli samo na tren radovati u njegovoj svjetlosti.

36. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanovog, jer djela koja mi je Otac dao da ih dovršim, sama ta djela koja ja činim svjedoče za mene da me je Otac poslao.

37. I sâm Otac koji me je poslao, posvjedočio je za mene. Niti ste ikada čuli njegov glas, niti vidjeli njegov lik,

38. a ni riječ njegova ne prebiva u vama, jer ne vjerujete onomu koga je on poslao.

39. Istražite Pisma, jer vi mislite da u njima imate život vječni; i ona su ta koja svjedoče za mene,

40. a ne želite doći k meni, da biste imali život.

41. Čast od ljudi ne primam,

42. ali vas poznajem, zato što nemate u sebi ljubavi Božje.

43. Ja sam došao u ime Oca svoga i ne primate me. Ako tko drugi dođe u svoje ime, njega ćete primiti.

44. Kako možete vjerovati vi koji primate čast jedan od drugoga, a ne tražite čast koja dolazi od jedinog Boga?

45. Nemojte misliti da ću vas ja tužiti pred Ocem; ima jedan koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi pouzdajete.

46. Jer da ste vjerovali Mojsiju, meni biste vjerovali jer je on o meni pisao.

47. Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete vjerovati mojim riječima?”