Jošua 17 BKJ
1. A i plemenu Manašeovu dopao je ždrijeb, jer je on bio prvorođenac Josipov. To jest Makiru, prvorođencu Manašeovu, ocu Gileadovu zato što je on bio ratnik, stoga je imao Gilead i Bašan.
2. A ždrijeb je dopao i ostale sinove Manašeove po njihovim porodicama: sinove Abiezerove i sinove Helekove i sinove Asrielove i sinove Šekemove i sinove Heferove i sinove Šemidine. To su bila muška djeca Manašea, sina Josipova, po njihovim porodicama.
3. No Zelofehad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinove nego samo kćeri. A ovo su imena kćeri njegovih: Mahla i Noa, Hogla, Milka i Tirza.
4. I one su došle pred svećenika Eleazara i pred Jošuu, sina Nunova, i pred knezove govoreći: “GOSPOD je zapovjedio Mojsiju da se nama preda baština među našom braćom.” Stoga im je po zapovijedi GOSPODNJOJ predao baštinu među braćom njihova oca.
5. Tako je Manašeu dopalo deset dijelova, pored zemlje gileadske i bašanske koje su bile s one strane Jordana,
6. zato što su kćeri Manašeove imale baštinu među njegovim sinovima; a ostali sinovi Manašeovi zadobili su zemlju gileadsku.
7. A područje Manašeovo bilo je od Ašera do Mikmete, što leži pred Šekemom; zatim je granica zavijala na desno prema stanovnicima Entapuaha.
8. A Manaše je zadobio zemlju Tapuah, ali Tapuah uz granicu Manašeovu pripao je sinovima Efrajimovim.
9. A to područje je silazilo do rijeke Kane, južno od rijeke. Ovi su gradovi Efrajimovi među gradovima Manašeovim; i područje Manašeovo bilo je na sjevernoj strani od rijeke i izbijalo na more.
10. Južno je bilo Efrajimovo, a na sjeveru je bilo Manašeovo, a more je njegova granica. A na sjeveru se dodirivalo s Ašerom, a na istoku s Isakarom.
11. A u Isakaru i Ašeru Manaše je zadobio Betšean sa svojim naseljima i Ibleam sa svojim naseljima i stanovnike Dora sa svojim naseljima i stanovnike Endora sa svojim naseljima i stanovnike Taanaka sa svojim naseljima i stanovnike Megida sa svojim naseljima; baš ta tri područja.
12. Ali sinovi Manašeovi nisu mogli protjerati stanovnike tih gradova, zato su Kanaanci mogli prebivati u toj zemlji.
13. I dogodilo se, kad su sinovi Izraelovi ojačali da su Kanaancima nametnuli danak, ali ih nisu potpuno protjerali.
14. Tada su sinovi Josipovi rekli Jošui govoreći: “Zašto si mi dao u baštinu samo jedan ždrijeb i jedan dio, budući da sam ja velik narod koga je GOSPOD dosad blagoslivljao?”
15. Nato im je Jošua odgovorio: “Ako si ti velik narod, tada ti uzađi u šumsku zemlju i iskrči ondje sebi u zemlji Perižana i divova, ako ti je pretijesna gora Efrajim.”
16. Tada su sinovi Josipovi rekli: “Ovo brdo nije dovoljno za nas, a svi Kanaanci koji žive u zemlji dolinskoj imaju željezna kola, i oni što su iz Betšeana i gradića njegovih i oni koji su iz Jezreelske doline.”
17. Nato je Jošua progovorio domu Josipovu, i to Efrajimu i Manašeu govoreći: “Ti si velik narod i imate silnu snagu; nećeš ti imati samo jedan ždrijeb,
18. nego neka gora bude tvoja. Jer to je šuma pa je ti iskrči te će krajevi njezini biti tvoji. Jer ćeš ti protjerati Kanaance premda imaju željezna kola, i premda su oni jaki.”