Jošua 22 BKJ

1. Tada je Jošua pozvao Rubenovce i Gadovce i polovinu plemena Manašeova

2. te im rekao: “Vi ste izvršili sve što vam je Mojsije, sluga GOSPODNJI zapovjedio i bili ste poslušni glasu mome u svemu što sam vam zapovjedio.

3. Niste ostavili svoju braću sve te mnoge dane do dana današnjega nego ste izvršavali naloge iz zapovijedi GOSPODA, Boga svojega.

4. A sada je GOSPOD, Bog vaš, dao počinka braći vašoj, kako im je obećao. Stoga se sada vratite i idite u svoje šatore i u zemlju svoga posjeda koju vam je dao Mojsije, sluga GOSPODNJI s one strane Jordana.

5. Samo pomno pazite da izvršavate zapovijedi i Zakon što vam ga je naložio Mojsije, sluga GOSPODNJI, da ljubite GOSPODA, Boga svojega, i da hodite svim putevima njegovim i da držite zapovijedi njegove te da uz njega prionete i da njemu služite svim srcem svojim i svom dušom svojom.”

6. Zatim ih je Jošua blagoslovio te ih otpustio, a oni su otišli u svoje šatore.

7. I Mojsije je podario jednoj polovini plemena Manašeova posjed u Bašanu; a drugoj polovini toga plemena Jošua je podario posjed među njihovom braćom s ove strane Jordana na zapadu. I kad ih je Jošua otpustio u njihove šatore, tada ih je blagoslovio,

8. te im rekao govoreći: “Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s mnogom stokom i sa srebrom i zlatom i mjedi i željezom i s veoma mnogo odjeće; podijelite plijen od neprijatelja svojih s braćom svojom.”

9. I vratili su se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova; otišli su od sinova Izraelovih iz Šila koji je u zemlji kanaanskoj da odu u zemlju gileadsku, zemlju svoga posjeda koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio GOSPOD po ruci Mojsijevoj.

10. I kad su stigli do granica jordanskih što su u zemlji kanaanskoj, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova, sagradili su žrtvenik ondje na Jordanu, žrtvenik velik da se vidi.

11. I čuli su sinovi Izraelovi da se govori: “Gle, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova sagradili su žrtvenik nasuprot zemlji kanaanskoj, na granicama jordanskim, kod prijelaza sinova Izraelovih.”

12. I kad su sinovi Izraelovi čuli za to, sva se zajednica sinova Izraelovih sakupila u Šilu da pođu u boj protiv njih.

13. Zatim su sinovi Izraelovi poslali sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju Pinhasa, sina svećenika Eleazara,

14. i s njim deset knezova, po jednoga kneza za svakog poglavara doma od svakoga plemena Izraelova, a svaki od njih bio je glava doma očinskog među tisućama Izraelovim.

15. I došli su k sinovima Rubenovim i k sinovima Gadovim i k polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku te su im prozborili govoreći:

16. “Ovako govori sva zajednica GOSPODNJA: ‘Kakav je to prijestup koji ste počinili protiv Boga Izraelova da ste se danas okrenuli od toga da slijedite GOSPODA, tako da ste sebi sagradili žrtvenik kako biste se pobunili protiv GOSPODA?

17. Zar nam je premalo nepravde iz Peora, od kojega se nismo očistili do dana današnjega premda je došla pošast na zajednicu GOSPODNJU?

18. No zar se vi danas morate okrenuti od toga da slijedite GOSPODA? I zbit će se, pošto se vi danas bunite protiv GOSPODA, da će sutra biti gnjevan na svu zajednicu Izraelovu.

19. Štoviše, ako vam je zemlja vašeg posjeda nečista, tada prijeđite u zemlju posjeda GOSPODNJEG, u kojoj prebiva šator GOSPODNJI te uzmite posjed među nama. Ali se nemojte buniti protiv GOSPODA i ne bunite se protiv nas gradeći sebi žrtvenik pored žrtvenika GOSPODA, Boga našega.

20. Nije li Akan, sin Zerahov, počinio prijestup u vezi onoga što je prokleto te se gnjev spustio na svu zajednicu Izraelovu? A taj čovjek nije sâm propao u nepravdi svojoj.’ ”

21. Tada su odgovorili sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova i rekli poglavarima tisuća Izraelovih:

22. “GOSPOD, Bog nad bogovima, GOSPOD, Bog nad bogovima, on zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili prijestup protiv GOSPODA, (nemoj nas danas spašavati)

23. tako da smo sebi sagradili žrtvenik da se okrenemo od toga da slijedimo GOSPODA ili da njemu prinosimo žrtve paljenice ili jestive žrtve ili da prinosimo žrtve pomirnice za njega, neka GOSPOD sâm zatraži to!

24. I nismo to učinili zbog straha od toga govoreći: U vremenima koja dolaze vaši će sinovi moći reći našima sinovima govoreći: ‘Što vi imate s GOSPODOM, Bogom Izraelovim?

25. Jer je GOSPOD postavio Jordan kao granicu između nas i vas, vi sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate udjela s GOSPODOM.’ Tako bi sinovi vaši učinili da se sinovi naši prestanu bojati GOSPODA.

26. Stoga smo rekli: ‘Pripremimo se sada da sagradimo žrtvenik, ne za žrtve paljenice niti za žrtve,

27. nego da on može biti svjedočanstvo između nas i vas i naših naraštaja poslije nas da ćemo izvršavati službu GOSPODU pred njim našim žrtvama paljenicama i našim žrtvama i našim žrtvama pomirnicama; tako da sinovi vaši u vremenima koja dolaze ne mogu reći našima sinovima: Vi nemate udjela s GOSPODOM.’

28. Stoga smo rekli, da će se zbiti: kada bi tako rekli nama ili naraštajima našim u vremenima koja dolaze, da bismo mi mogli ponovo reći: ‘Pogledajte uzorak žrtvenika GOSPODNJEG koji su napravili očevi naši, ne za žrtve paljenice ni za žrtve, nego da on bude svjedočanstvo između nas i vas.’

29. Bože sačuvaj, da se pobunimo protiv GOSPODA i da se danas okrenemo od toga da slijedimo GOSPODA, te da gradimo žrtvenik za žrtve paljenice, za jestive žrtve ili za žrtve, pored žrtvenika GOSPODA, Boga našega, koji je pred njegovim Šatorom!”

30. I kad su svećenik Pinhas i knezovi zajednice i poglavari tisuća Izraelovih koji su bili s njim čuli riječi koje su im izrekli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i sinovi Manašeovi, to im je ugodilo.

31. Tada je Pinhas, sin svećenika Eleazara, rekao sinovima Rubenovim i sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: “Danas smo shvatili da je GOSPOD među nama, zato što niste počinili taj prijestup protiv GOSPODA. Sada ste izbavili sinove Izraelove iz ruke GOSPODNJE.”

32. I Pinhas, sin svećenika Eleazara, i knezovi vratili su se od sinova Rubenovih i sinova Gadovih iz zemlje gileadske u zemlju kanaansku k sinovima Izraelovim te su im dojavili riječ.

33. I to se svidjelo sinovima Izraelovim te su sinovi Izraelovi blagoslivljali Boga i nisu više namjeravali uzaći protiv njih u boj da unište zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.

34. A sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik “Ed” . Jer će on biti svjedočanstvo među nama da je GOSPOD Bog.”