Jošua 5 BKJ

1. I dogodilo se, kad su svi kraljevi amorejski koji su bili na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji su bili uz more, čuli da je GOSPOD osušio vode jordanske pred sinovima Izraelovima sve dok nisu prešli preko, da im je srce utrnulo i nestalo je duha u njima zbog sinova Izraelovih.

2. U to vrijeme GOSPOD je rekao Jošui: “Načini sebi oštre noževe i ponovo obreži sinove Izraelove po drugi put.”

3. I Jošua je načinio sebi oštre noževe i obrezao sinove Izraelove na Prepucijevom brdu.

4. A ovo je razlog zašto je Jošua obavio obrezanje: sav narod koji je izašao iz Egipta, muškarci, baš svi ratnici, pomrli su po putu u pustinji nakon što su izašli iz Egipta.

5. A sav narod koji je izašao bio je obrezan, ali sav narod koji je bio rođen po putu u pustinji, pošto su izašli iz Egipta, njih nisu obrezali.

6. Jer su sinovi Izraelovi četrdeset godina hodali pustinjom dok nisu bili istrijebljeni svi ratnici koji su izašli iz Egipta zato što nisu bili poslušni glasu GOSPODA, njima se GOSPOD zakleo da im neće pokazati zemlju za koju se GOSPOD zakleo očevima njihovim da će im je dati, zemlju kojom teče med i mlijeko.

7. A sinove njihove, koje je podigao na mjesto njihovo, njih je Jošua obrezao jer nisu bili obrezani zato što ih po putu nisu obrezivali.

8. I dogodilo se, kad su izvršili obrezanje svega naroda, da su ostali na svom mjestu u taboru sve dok nisu ozdravili.

9. Tada je GOSPOD rekao Jošui: “Ovog dana sam s vas skinuo sramotu egipatsku.” Stoga se to mjesto prozvalo Gilgal, sve do dana današnjega.

10. Zatim su se sinovi Izraelovi utaborili u Gilgalu i svetkovali su Pashu u suton četrnaestoga dana u mjesecu na Jerihonskim ravnicama.

11. A sutradan poslije Pashe, baš toga dana, jeli su od pohranjenog žita one zemlje: beskvasne pogače i pržena zrnja.

12. I mana je prestala padati sutradan nakon što su jeli od pohranjenog žita one zemlje. Tako sinovi Izraelovi nisu više imali mane, nego su te godine jeli od uroda zemlje kanaanske.

13. I dogodilo se, kad je Jošua bio kod Jerihona, da je podigao oči svoje i pogledao, i gle, čovjek stoji nasuprot njemu s isukanim mačem u ruci svojoj. I Jošua je došao k njemu te mu rekao: “Jesi li ti za nas ili za naše protivnike?”

14. A on je rekao: “Ne, nego sam došao sada kao zapovjednik vojske GOSPODNJE.” Nato je Jošua pao na lice svoje i iskazao štovanje te mu rekao: “Što kaže moj gospodin svome slugi?”

15. A zapovjednik vojske GOSPODNJE rekao je Jošui: “Skini obuću s nogu svojih, jer je to mjesto na kojem ti stojiš sveto.” I Jošua je učinio tako.