Suci 18 BKJ

1. U one dane nije bilo kralja u Izraelu. I u one dane pleme Danovaca tražilo je baštinu da bi tamo živjeli, jer do toga dana nije im dopala baština među plemenima Izraelovim.

2. Tada su sinovi Danovi poslali petoricu ljudi od svojih porodica, ljude junake iz svojih krajeva, iz Zore i iz Eštaola, da uhode zemlju i istraže je. I rekli su im: “Idite, istražite zemlju.” A kad su došli na goru Efrajim, do Mikine kuće, ondje su prenoćili.

3. Kako su oni bili blizu Mikine kuće, oni su prepoznali glas onog mladića Levita. Zatim su svratili onamo i rekli mu: “Tko te doveo ovamo? Što radiš na ovom mjestu? I što ćeš ti ovdje?”

4. A on im je rekao: “Tako i tako Mika čini sa mnom te me unajmio i ja sam njegov svećenik.”

5. Nato su mu oni rekli: “Traži savjet od Boga, molimo te, da znamo hoće li naš put kojim idemo biti uspješan.”

6. A svećenik im je rekao: “Idite u miru, pred GOSPODOM je put vaš kojim idete.”

7. Tada su otišla ona petorica ljudi te došla u Lajiš. I vidjeli su da narod koji je bio ondje, živi bezbrižno, po običaju Sidonaca, mirno i sigurno. I nije bilo upravitelja u zemlji koji bi ih posramio u bilo čemu, a bili su daleko od Sidonaca i nisu imali nikakvog posla ni s kojim čovjekom.

8. Zatim su se vratili svojoj braći u Zori i Eštaolu pa su ih braća upitala: “Što vi kažete?”

9. A oni su odgovorili: “Ustajte da navalimo na njih! Jer smo vidjeli zemlju, i gle, jako je dobra. Zar ste vi još mirni? Ne budite lijeni krenuti i ući da zaposjednete tu zemlju.

10. Kada krenete, doći ćete k narodu koji je siguran, i u zemlju prostranu, jer vam je Bog predaje u ruke; mjesto koje ne oskudijeva ni u čemu što je na zemlji!”

11. Tako je odande krenulo šest stotina ljudi iz porodice Danovaca, iz Zore i iz Eštaola, opremljenih oružjem za rat.

12. I uzašli su i utaborili se u Kirjatjearimu u Judi. Stoga su to mjesto nazvali Mahanedan do dana današnjega. Ono je, gle, iza Kirjatjearima.

13. Zatim su odande prešli na goru Efrajim te došli do Mikine kuće.

14. Tada su ona petorica ljudi koji su išli uhoditi zemlju Lajišku ta rekli svojoj braći: “Znate li da u ovim kućama imaju efod i kućne kumire i izrezbareni lik i lijevani kip? Stoga sada promotrite što morate učiniti.”

15. I skrenuli su onamo te došli u kuću onog mladića Levita, baš u Mikinu kuću, i pozdravili ga.

16. A šest stotina ljudi opremljenih oružjem za rat, koji su bili od sinova Danovih, stajalo je na ulazu u gradska vrata.

17. Zatim su ona petorica koja su išla uhoditi zemlju uzašla te su ušli onamo i uzeli izrezbareni lik i efod i kućne kumire i lijevani kip, a svećenik je stajao na ulazu u gradska vrata zajedno sa šest stotina ljudi koji su bili opremljeni oružjem za rat.

18. I ovi su ušli u Mikinu kuću te uzeli izrezbareni lik, efod i kućne kumire i lijevani kip. Tada im je svećenik rekao: “Što vi to radite?”

19. A oni su mu rekli: “Šuti, stavi ruku na usta svoja i pođi s nama te budi naš otac i svećenik. Zar ti je bolje biti svećenikom u kući jednog čovjeka nego da budeš svećenik jednom plemenu i porodici u Izraelu?”

20. Nato se svećenikovo srce razveselilo te je on uzeo efod i kućne kumire i izrezbareni lik pa je ušao među narod.

21. Tako su se oni okrenuli i otišli, a malene i stoku i ono što su prevozili stavili su pred sebe.

22. A kad su bili dosta daleko od Mikine kuće, sakupili su se ljudi koji su bili u kućama blizu Mikine kuće te su dostigli sinove Danove.

23. Tada su počeli vikati za sinovima Danovim te su oni okrenuli lica svoja i rekli Miki: “Što ti je da si došao s tolikom četom?”

24. Nato je on rekao: “Uzeli ste moje bogove koje sam ja načinio i svećenika te ste otišli. I što ja još imam? I kako to da mi još kažete: ‘Što ti je?’ ”

25. A sinovi Danovi su mu rekli: “Nemoj da ti se glas čuje među nama, da srditi drugovi ne navale na tebe pa bi izgubio svoj život i živote svojih ukućana!”

26. I sinovi Danovi otišli su svojim putem. A kad je Mika vidio da su oni prejaki za njega, okrenuo se i vratio svojoj kući.

27. A oni su uzeli ono što je Mika načinio i svećenika kojega je imao, te su došli u Lajiš, k narodu koji je bio miran i siguran. I potukli su ih oštricom mača, a grad su ognjem spalili.

28. I nikoga nije bilo da ih izbavi, zato što se to zbilo daleko od Sidona i oni nisu imali nikakvog posla ni s kojim čovjekom. I to se zbilo u dolini koja leži pored Betrehoba. Zatim su sagradili grad i nastanili se u njemu.

29. I nadjenuli su ime tom gradu Dan, po imenu Dana, oca svojega, koji se rodio Izraelu. A ime tom gradu najprije je bilo Lajiš.

30. Tada su sinovi Danovi postavili izrezbareni lik. A Jonatan, sin Geršoma, sina Manašeova, on i njegovi sinovi bili su svećenici Danova plemena sve do dana sužanjstva iz zemlje.

31. I postavili su sebi Mikin izrezbareni lik, što ga je on načinio, te je bio ondje sve vrijeme dok je Dom Božji bio u Šilu.