Suci 21 BKJ
1. A ljudi iz Izraela zakleli su se u Mispi govoreći: “Neće nitko od nas dati svoju kćer Benjaminu za ženu.”
2. Tada je narod došao u Dom Božji i ostao ondje pred Bogom do večeri te su podigli glas svoj i gorko plakali.
3. I govorili su: “GOSPODE, Bože Izraelov, zašto se to dogodilo u Izraelu da je danas trebalo nestati jedno pleme iz Izraela?”
4. I dogodilo se sutradan da je narod uranio i sagradio ondje žrtvenik te su prinijeli žrtve paljenice i žrtve pomirnice.
5. Tada su sinovi Izraelovi rekli: “Ima li netko među svim plemenima Izraelovim da nije uzašao sa zajednicom k GOSPODU?” Jer su se zakleli silnom zakletvom u svezi onoga tko ne uzađe u Mispu k GOSPODU, govoreći: “Neka se taj zasigurno pogubi!”
6. A sinovi Izraelovi su se pokajali zbog Benjamina, brata svojega te su rekli: “Danas je zatrto jedno pleme iz Izraela.
7. Kako ćemo dati žene onima koji su preostali pošto smo se zakleli GOSPODOM da im nećemo dati svojih kćeri za žene?”
8. Nato su rekli: “Ima li netko od plemena Izraelovih da nije uzašao k GOSPODU u Mispu?” I gle, nitko nije došao u tabor iz Jabešgileada na skupštinu.
9. Jer kad se narod pobrojio, gle, ondje nije bilo nikoga od stanovnika Jabešgileada.
10. Tada je zajednica poslala onamo dvanaest tisuća najhrabrijih ljudi i zapovjedila im govoreći: “Idite i pobijte oštricom mača stanovnike Jabešgileada, zajedno sa ženama i djecom.
11. A ovo je ono što ćete učiniti: u potpunosti ćete zatrti svakog muškarca i svaku ženu koju je muškarac polegnuo.”
12. I našli su među stanovnicima Jabešgileada četiri stotine mladih djevica, koje nisu upoznale muškarca liježući s kojim muškim, te su ih doveli u tabor u Šilu, koji je u zemlji kanaanskoj.
13. Tada je sva zajednica poslala neke da govore sinovima Benjaminovima koji su bili na Rimonskoj stijeni i objavili su im mir.
14. I Benjamin se vratio u to vrijeme te su im davali za žene one koje su ostavili žive između žena iz Jabešgileada, ali to im nije dostajalo.
15. A narod se pokajao zbog Benjamina zato što je GOSPOD načinio razdor među plemenima Izraelovim.
16. Tada su starješine zajednice rekle: “Kako ćemo se pobrinuti za žene onima što su ostali pošto su istrijebljene žene iz Benjamina?”
17. I rekli su: “Baština neka bude za one koji su preostali iz Benjamina da se ne istrijebi jedno pleme iz Izraela!
18. Ali ne možemo im davati svoje kćeri za žene.” Jer su se sinovi Izraelovi bili zakleli govoreći: “Proklet bio onaj koji daje ženu Benjaminu!”
19. Tada su rekli: “Evo, svake je godine svetkovina GOSPODNJA u Šilu, u mjestu koje je sjeverno od Betela, istočno od glavnog puta koji od Betela uzlazi u Šekem i južno od Lebone.”
20. Stoga su zapovjedili sinovima Benjaminovim govoreći: “Idite i postavite zasjede po vinogradima.
21. I pazite, pa gle, kada kćeri iz Šila izađu plesati plesove, tada vi izađite iz vinograda pa uhvatite svaki sebi ženu svoju između kćeri šilskih te otiđite u zemlju Benjaminovu.
22. I zbit će se, kad njihovi očevi ili njihova braća dođu k nama da se prituže, da ćemo im mi reći: ‘Budite im radi nas milostivi zato što mi nismo u ratu svakom muškarcu sačuvali ženu njegovu; jer im je vi niste dali u ono vrijeme, tako da trebate biti krivi.’ ”
23. I sinovi Benjaminovi su učinili tako i uzeli sebi žene prema svom broju između onih koje su plesale, koje su uhvatili. Zatim su otišli i vratili se na svoju baštinu te su obnovili gradove i nastanili se u njima.
24. I u ono su se vrijeme sinovi Izraelovi razišli odande, svaki u svoje pleme i u svoju porodicu. I odande je svaki otišao na svoju baštinu.
25. U one dane nije bilo kralja u Izraelu i svatko je činio onako kako je bilo ispravno u njegovim vlastitim očima.