Suci 5 SHP
1. Debora i Barak, Abinoamov sin, toga su dana ispjevali ovu pjesmu:
2. »Vođe su poveli Izrael, a narod ih je voljno pratio. Zato slavite BOGA!
3. Čujte, kraljevi! Slušajte, vladari! BOGU ću pjevati, glazbom svojom BOGA proslaviti, Boga Izraelovog.
4. O BOŽE, kad si izlazio iz Seira, kad si napuštao zemlju Edom, tlo se treslo i nebo otvorilo, oblaci su vodu izlijevali.
5. Planine su drhtale pred BOGOM Sinaja, pred BOGOM Izraela.
6. U danima Šamgara, Anatovog sina, i u danima Jaele, opustjeli su glavni putovi. Išlo se zaobilaznim stazama.
7. U izraelskim je selima život zamro, dok nije ustala Debora, ustala, kao majka Izraela.
8. Dok je rat vrebao na vratima grada, Bog je izabrao nove vođe naroda. Kod četrdeset tisuća vojnika Izraela nije se moglo naći ni štita ni koplja.
9. Moje je srce uz vođe Izraela, koji dobrovoljno idu u rat. Zato slavite BOGA!
10. Pričajte svima, vi, bogati, koji jašete na bijelim magarcima, vi, imućni, koji sjedite na sedlenim prostirkama, i vi, siromašni, koji hodate pored puta.
11. Kod kuće, na pojilištima za stoku, strijelci nam pričaju ratne priče. Govore nam kako je BOG dao pobjedu ratnicima Izraela. I tada je BOŽJI narod sišao na gradska vrata.
12. Probudi, probudi se, Debora! Probudi, probudi se i pjesmu zapjevaj! Ustani, Barače! Zarobi svoje neprijatelje, Abinoamov sine.
13. Stupali su oni koji su preostali, stupali su protiv moćnika. BOŽJI narod stupao je za mene stupao protiv moćnih ratnika.
14. Ljudi Efrajima došli su iz amalečkoga gorja. Pratili su te, Benjamine, pratili braću svoju. Iz Makira došli su zapovjednici, iz Zebuluna starješine.
15. Isakarove vođe pratile su Deboru. Narod Isakara, vjeran Baraku, pratio ga je u dolinu. No narod Rubena dugo se premišljao, odlučili su da ne izlaze u borbu.
16. Zašto ste ostali pored svojih torova i slušali frule pastira među stadima? Rubenovi ljudi dugo su razmišljali, no ipak su kod kuće ostali.
17. Gilead je ostao s onu stranu Jordana. No zašto je Dan ostao pored svojih brodova? Ašer je sjedio na obali mora, mirno ostao u svojim uvalama.
18. No Zebulunov narod prkosi smrti, i Naftali se bori na visoravnima.
19. Došli su kraljevi i borili se, borbu su vodili kraljevi Kanaana, u Tanaku, kraj megidskih voda, no nisu izborili srebro za plijen.
20. Zvijezde su se s neba borile, svojim su putanjama kružile protiv Sisere.
21. Otplavila ih je rijeka Kišon, pradavna rijeka Kišon. Stupaj hrabro, dušo moja!
22. Topot konja odjekuje, jure moćni konji Siserini.
23. ‘Proklinjite grad Meroz!’ rekao je BOŽJI anđeo. ‘Proklinjite građane njegove, jer nisu pritekli BOGU u pomoć.’ Nisu pomogli BOGU protiv moćnih neprijatelja.
24. Čast među svim ženama neka pripadne Jaeli, ženi Kenijevca Hebera, čast među svim ženama što žive u šatorima.
25. Tražio je vode, ona mu je mlijeko dala, donijela vrhnje u zdjeli dostojnoj kralja.
26. U ruku je uzela šatorski klin, a u drugu kovački čekić. Udarila je Siseru, glavu mu rasula, sljepoočnice probola i smrskala.
27. Srušio se, pao je, do nogu joj ležao. Do nogu joj se srušio, gdje je pao, tu je mrtav ležao.
28. Kroz prozor gleda Siserina majka plače i gleda kroz grilje: ‘Zašto ga tako dugo nema? Što to priječi tutanj kola njegovih?’
29. Najmudrije dvorkinje hrabre je, a ona u sebi ponavlja:
30. ‘Možda su našli plijen, pa ga sad dijele, svatko uzima djevojku ili dvije, te bojanu odoru za Siseru, bojanu odoru, bogato vezenu, i dvije bojane vezene marame, da pobjednikov vrat ukrase.’
31. Neka tako poginu svi neprijatelji tvoji, BOŽE! A oni koji te ljube, neka blistaju sjajem sunca što izlazi u zoru.« U zemlji je potom četrdeset godina vladao mir.