Tužaljke 1 SHP

1. Kako je strašno što napuštena leži prijestolnica, a bila je puna stanovnika! Sada je jadna, kao udovica, a nekad se isticala među narodima! Nekad kneginja među pokrajinama, sada je ropkinja.

2. Noću gorko plače, suze su joj na obrazima. Od svih naroda, koji su je voljeli, nijedan da je utješi sada. Svi su je prijatelji izdali, i postali joj neprijatelji.

3. Juda je trpjela nevolje i težak rad, a sada je prognana. Živi među drugim narodima i nigdje nema odmora. U tjesnacu su je sustigli progonitelji.

4. Tuguju i putevi prema kćeri Sion jer više nitko ne dolazi za blagdane. Gradska su vrata napuštena, a njeni svećenici jauču. Njene su djevojke ožalošćene, a ona puna gorčine.

5. Protivnici su joj postali gospodari, njeni neprijatelji žive lagodno. To ju je BOG kaznio zbog mnoštva njenih grijeha. Neprijatelji su joj zarobili djecu i sve ih odveli.

6. Kći Sion izgubila je svoju ljepotu. Njeni su glavari kao gladni jeleni koji nigdje ne nalaze travu i ne mogu umaknuti lovcima.

7. Dok kći Jeruzalem pati i luta, sjeća se minulih dana i svih svojih blaga iz prošlih vremena. No njezin je narod pao u neprijateljske ruke i nema nikoga da joj pomogne. Protivnici su je gledali i smijali se njezinoj propasti.

8. Kći Jeruzalem teško je sagriješila i postala nečista. Oni koji su je poštovali, sada je preziru jer su vidjeli njezinu golotinju. A ona jeca i okreće lice.

9. Nečistoća joj je zaprljala odjeću. Nije se brinula što će biti s njom. Zapanjila se kad je pala; nije bilo nikoga da je podigne. »Pogledaj kako sam jadna, BOŽE«, kaže ona, »i kako neprijatelj misli da je moćan.«

10. Neprijatelj je ispružio ruku i zgrabio sve njeno blago. Gledala je kako u njezin Hram ulaze stranci, a za njih si rekao da ne smiju ući.

11. Njen cijeli narod jauče i traži kruha. Dragocjenosti svoje daju za hranu, samo da bi ostali na životu. »Pogledaj me, BOŽE«, kaže ona, »gledaj kako me svi preziru.«

12. Kći Jeruzalem kaže: »Vi, što prolazite, zar vam nije stalo? Pogledajte na mene! Ima li igdje boli kao što je bol kojom sam pogođena, kojom me BOG udario na dan kad se razbjesnio na mene?

13. S visine je poslao vatru, u kosti mi je ušla. Mrežu mi je razapeo pod nogama i okrenuo me natrag. Učinio je da posve opustim, da se po cijele dane osjećam loše.

14. Grijesi su me upregli u jaram, Bog ih je svezao zajedno. Jaram mi je navaljen na vrat, a Gospodar mi je oduzeo snagu. Predao me u ruke onima kojima se ne mogu oduprijeti.

15. Gospodar je odbacio sve moje ratnike iako prebiva usred mene. Protiv mene je okupio vojsku da satre moje mladiće. Gospodar je zgazio djevičansku kćer Judu, kao grožđe u tijesku.

16. Zbog toga ja plačem, oči mi suze liju. Jer, daleko je od mene tješitelj, onaj koji me može u život vratiti. Djeca su mi bez igdje ičega jer ih je nadjačao neprijatelj.«

17. Kći Sion pruža ruke, ali nema nikoga da je utješi. BOG je naredio da susjedni narodi postanu Jakovu neprijatelji. Kći Jeruzalem je za njih kao prljava, nečista krpa.

18. »BOG je postupio pravedno«, kaže prijestolnica, »jer sam se pobunila protiv njegove zapovijedi. Slušajte, svi narodi! Gledajte moju bol! Moje djevojke i mladići otišli su u progonstvo.

19. Pozvala sam svoje saveznike, ali oni su me napustili. Moji svećenici i starješine pomrli su u gradu, tražeći hranu da se održe na životu.

20. Pogledaj, BOŽE, u kakvoj sam nevolji. Utroba mi ključa, srce se u meni grči jer sam se žestoko pobunila. Vani hara mač, a u kući smrt.

21. Svi su čuli moje zapomaganje, ali nema nikoga da me utješi. Svi su moji neprijatelji čuli za moju nevolju i raduju se što si to učinio. Daj da dođe dan koji si najavio, da i oni postanu kao ja.

22. Pogledaj koliko su učinili zla. Kazni i njih okrutno kao što si mene kaznio zbog svih mojih grijeha. Jer, ne mogu se prestati jadati, a srce mi je izmučeno.«