Levitski zakon 5 BKJ

1. Ako li osoba sagriješi, tako što čuje riječ proklinjanja, i svjedok je, ili je to vidio ili doznao, i ako to ne obznani, snosit će svoju nepravdu.

2. Ili ako osoba dotakne nešto nečisto, je li to strvina nečiste zvijeri, ili strvina nečiste stoke, ili strvina nečistih gmazova, ako je to i bilo skriveno od njega, ipak je nečist i kriv.

3. Ili kad dotakne nečistoću čovjekovu, bilo kakvu nečistoću kojom bi se čovjek onečistio, i to je skriveno od njega, kad to sazna, onda je kriv.

4. Ili kad se osoba zaklinje, proglašavajući svojim usnama da će učiniti zlo ili da će učiniti dobro, ma što to bilo što čovjek proglasi u zakletvi, i to je sakriveno od njega, čim to sazna, tada će biti kriv u jednoj od tih zakletvi.

5. I dogodit će se, čim bude kriv u jednoj od njih, neka prizna ono u čemu je sagriješio,

6. i neka GOSPODU prinese kao svoju žrtvu za prijestup, za grijeh koji je počinio, žensko od stada, janje ili jarić za žrtvu za grijeh; i neka svećenik obavi pomirenje za njega glede grijeha njegovog.

7. Ako li ne može donijeti janje, neka kao žrtvu za prijestup koji je počinio donese GOSPODU dvije grlice ili dva mlada goluba; jedno za žrtvu za grijeh, a drugu za žrtvu paljenicu.

8. I neka ih donese svećeniku koji će najprije prinijeti ono što je za žrtvu za grijeh, onda neka mu zavrne glavom kod vrâta, ali neka je ne odvaja.

9. Neka zatim krvlju žrtve za grijeh poškropi žrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka iscijedi na podnožje žrtvenika. To je žrtva za grijeh.

10. A drugog neka prinese za žrtvu paljenicu, prema običaju; neka svećenik obavi pomirenje za njega za grijeh njegov koji je počinio, i bit će mu oprošteno.

11. Ako li ne može donijeti dvije grlice ili dva mlada goluba, neka onda onaj koji je sagriješio prinese kao svoj prinos desetinu efe finog brašna kao žrtvu za grijeh. Neka na njega ne izlijeva ulje niti stavlja na njega nikakvog tamjana; jer to je žrtva za grijeh.

12. Onda neka to donese svećeniku, a svećenik neka od toga zagrabi pregršt za njen spomen i to spali na žrtveniku kao ognjene žrtve GOSPODU; to je žrtva za grijeh.

13. I neka svećenik obavi pomirenje za njega što se tiče grijeha koji je počinio u nečemu od ovoga, i bit će mu oprošteno. A ostatak neka bude svećeniku kao jestiva žrtva.”

14. Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći:

15. “Kad netko počini prijestup te se ogriješi neupućen o onome što je sveto GOSPODNJE, onda neka za svoj prijestup donese GOSPODU, od svog stada ovna bez mane, zajedno s tvojom procjenom u šekelima srebra, prema težini šekela svetišta, za žrtvu za prijestup.

16. I neka nadoknadi tu štetu koju je počinio protiv onoga što je sveto, i tome doda još petinu, i neka to preda svećeniku; i neka svećenik obavi pomirenje za njega prinoseći ovna za žrtvu za prijestup, i bit će mu oprošteno.

17. Ako li osoba sagriješi i učini nešto od toga što je zabranjeno činiti po zapovijedima GOSPODNJIM, ako i nije znao, ipak je kriv i snosit će svoju nepravdu.

18. Neka onda dovede svećeniku iz svog stada ovna bez mane, za žrtvu za prijestup, zajedno s tvojom procjenom; i neka svećenik obavi pomirenje za njega u onome što je neupućen sagriješio, a da nije to znao, i bit će mu oprošteno.

19. To je žrtva za prijestup. Taj je zasigurno prestupio protiv GOSPODA.”