Levitski zakon 6 BKJ

1. Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći:

2. “Kad osoba sagriješi i počini prijestup protiv GOSPODA, lažući svoga bližnjega u onom što mu je bilo predano na čuvanje, ili u suvlasništvu, ili u onom što je silom oduzeto; ili je zaveo svoga bližnjega,

3. ili je našao ono što je bilo izgubljeno pa laže u vezi s tim i kune se lažno; u bilo čemu od svega onoga što čovjek učini, griješeći u tome,

4. tada će biti, pošto je sagriješio i kriv je, neka vrati ono što je silom oduzeo, ili ono što je prijevarom pribavio, ili ono što mu je bilo predano na čuvanje, ili ono izgubljeno što je našao,

5. ili sve ono za što se krivo zakleo; neka to vrati u cijelosti i još pridoda tome petinu; i neka to preda onome kome pripada u dan njegove žrtve za prijestup.

6. Zatim neka k svećeniku donese GOSPODU svoju žrtvu za prijestup, ovna bez mane iz svog stada, zajedno s tvojom procjenom žrtve za prijestup,

7. a svećenik neka obavi pomirenje za njega pred GOSPODOM, i bit će mu oprošten bilo kakav prijestup od svega što je učinio.”

8. Tada je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći:

9. “Zapovjedi Aronu i sinovima njegovim govoreći: Ovo je zakon o žrtvi paljenici: to je žrtva paljenica zato što gori na žrtveniku svu noć do jutra; oganj žrtvenika neka gori na njemu.

10. Onda neka svećenik odjene svoju lanenu odjeću i na svoje tijelo navuče lanene hlače; i neka uzme pepeo od ognja koji je spalio žrtvu paljenicu na žrtveniku i neka ga stavi pokraj žrtvenika.

11. Neka zatim svuče svoju odjeću i obuče drugu odjeću, i neka odnese pepeo izvan tabora na čisto mjesto.

12. A oganj na žrtveniku neka gori na njemu; neka se ne gasi. I neka svećenik svako jutro naloži drva i položi na njega žrtvu paljenicu po redu, te spali na njemu salo od žrtava pomirnica.

13. Oganj neka uvijek gori na žrtveniku; neka se nikad ne gasi.

14. A ovo je zakon o jestivoj žrtvi: Neka je sinovi Aronovi prinose pred GOSPODOM, ispred žrtvenika.

15. Onda neka netko od njih zagrabi pregršt brašna od jestive žrtve i ulja njezina, i sav tamjan što je na jestivoj žrtvi, i to neka spali na žrtveniku za miomiris, i to spomen njegov GOSPODU.

16. A ostatak od toga neka pojedu Aron i njegovi sinovi; neka jedu s beskvasnim kruhom u Svetom predjelu, u dvorištu Šatora sastanka neka to jedu.

17. Neka se ne peče s kvascem. To sam im dao kao njihov obrok od mojih ognjenih žrtava; to je najsvetije, kao i žrtva za grijeh i kao žrtva za prijestup.

18. Svi muški od sinova Aronovih neka to jedu. To će biti vječna odredba u svim vašim naraštajima glede GOSPODNJIH ognjenih žrtava. Svaki koji ih se dotakne, bit će svet.”

19. Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći:

20. “Ovo je prinos koji će Aron i sinovi njegovi prinijeti GOSPODU na dan kad se netko od njih pomaže: desetinu efe finog brašna za trajnu jestivu žrtvu, polovinu od toga ujutro, a polovinu od toga uvečer.

21. Neka bude zgotovljena u tavi s uljem; donesi je kad bude ispečena, i pečene komade jestive žrtve prinesi za miomiris GOSPODU.

22. I neka to prinosi svećenik koji od njegovih sinova bude pomazan umjesto njega. To je vječna odredba za GOSPODA; neka se sasvim spali.

23. Jer svaka svećenikova jestiva žrtva neka bude sasvim spaljena; neka se ne jede.”

24. Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći:

25. “Reci Aronu i njegovim sinovima govoreći: Ovo je zakon o žrtvi za grijeh: na mjestu gdje se pred GOSPODOM zakolje žrtva paljenica, neka se zakolje i žrtva za grijeh; ona je najsvetija.

26. Svećenik koji je prinosi za grijeh, neka je jede; neka se jede u Svetom predjelu, u dvorištu Šatora sastanka.

27. Sve što se dotakne njezina mesa, bit će sveto; ako li se njenom krvlju poškropi po bilo kojoj odjeći, neka se ono što je poškropljeno ispere u Svetom predjelu.

28. A zemljana posuda u kojoj se kuha neka se razbije; ako je bilo kuhano u mjedenoj posudi, neka se istrlja i ispere u vodi.

29. Svi muški među svećenicima neka od toga jedu; to je najsvetije.

30. I nijedna žrtva za grijeh od koje je nešto krvi doneseno u Šator sastanka radi pomirenja u Svetom predjelu, neka se ne jede; neka se u ognju spali.”