Luka 1 BKJ

1. Budući da su se mnogi prihvatili sastavljanja izvješća o događajima u koje se s punom sigurnošću vjeruje među nama,

2. kako su nam predali oni koji su od početka bili očevici i poslužitelji Riječi,

3. učinilo se i meni dobrim, imajući savršeno razumijevanje svega od samog početka, napisati to po redu tebi, najugledniji Teofile,

4. da upoznaš pouzdanost predmetâ o kojima si poučen.

5. U dane Heroda, kralja judejskoga, bio je neki svećenik imenom Zaharija, iz razreda Abijina; i žena je njegova bila od kćeri Aronovih, a ime joj je bilo Elizabeta.

6. I oboje su bili pravedni pred Bogom hodeći besprijekorno po svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim.

7. A oni nisu imali dijete, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili u poodmaklim godinama.

8. I dogodilo se, dok je po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,

9. da ga je ždrijebom zapalo, po običaju svećeničke službe, ući u Hram Gospodnji prinijeti kâd.

10. A sve je ono mnoštvo naroda vani molilo za vrijeme kađenja.

11. I pojavio mu se anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog žrtvenika.

12. A kad ga je Zaharija opazio, uznemirio se i obuzeo ga strah.

13. Ali mu je anđeo rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva; i tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga imenom Ivan.

14. I bit će ti radost i veselje, i mnogi će se radovati pri njegovom rođenju

15. jer će biti velik pred Gospodinom, i neće piti ni vina ni žestoka pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim još od utrobe majke svoje.

16. I mnoge će sinove Izraelove obratiti ka Gospodinu, Bogu njihovu.

17. I on će ići pred njim u duhu i snazi Ilijinoj da obrati srca očeva k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, te pripremi Gospodinu narod spreman.”

18. Nato je Zaharija upitao anđela: “Po čemu ću to znati? Jer sam ja starac i žena mi je u poodmaklim godinama.”

19. Tada mu je anđeo odgovorivši rekao: “Ja sam Gabrijel koji stojim pred Bogom; i poslan sam da s tobom govorim i navijestim ti ove radosne vijesti.

20. I evo, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti sve do dana dok se ovo ne ostvari, jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.”

21. A narod je čekao Zahariju i čudio se što se dugo zadržao u Hramu.

22. I kad je izašao, nije im mogao govoriti, te su shvatili da je imao viđenje u Hramu; a on im je davao znakove i ostao je nijem.

23. I dogodilo se da je, pošto su se navršili dani njegove službe, otišao svojoj kući.

24. A poslije tih dana njegova je žena Elizabeta začela; i skrivala se pet mjeseci govoreći:

25. “Tako mi je učinio Gospodin u dane kad je pogledao na mene da bi uklonio sramotu moju među ljudima.”

26. A u šestom mjesecu Bog je poslao anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret

27. k djevici zaručenoj za muškarca koji se zvao Josip, iz kuće Davidove; a djevici je bilo ime Marija.

28. Anđeo je ušao k njoj i rekao: “Zdravo, naklonošću obdarena! Gospodin s tobom! Blagoslovljena si ti među ženama!”

29. I kad ga je opazila, uznemirila se na tu njegovu besjedu te počela razmišljati kakav bi to pozdrav trebao biti.

30. A anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marijo, jer si našla naklonost kod Boga.

31. I evo, začet ćeš u utrobi i roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom ISUS.

32. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; i Gospodin Bog dat će mu prijestolje oca njegova Davida,

33. te će kraljevati nad kućom Jakovljevom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja.”

34. Nato je Marija upitala anđela: “Kako će to biti kad muškarca ne poznajem?”

35. A anđeo joj je odgovorio rekavši: “Duh Sveti će sići na tebe, i snaga će te Svevišnjega osjeniti; zato će se i ono sveto što će se od tebe roditi zvati Sinom Božjim.

36. I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je šesti mjesec njoj koju su nazvali nerotkinjom.

37. Jer s Bogom ništa nije nemoguće.”

38. A Marija je rekla: “Evo, sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.” Tada je anđeo otišao od nje.

39. I u one dane Marija je ustala i žurno se zaputila u gorski kraj, u grad Judin,

40. te ušla u kuću Zaharijinu i pozdravila Elizabetu.

41. I dogodilo se, kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, da je poskočilo dijete u njezinoj utrobi; i Elizabeta se ispunila Duhom Svetim,

42. te povikala jakim glasom i rekla: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

43. I otkuda meni to da majka Gospodina moga dođe k meni?

44. Jer evo, čim je glas pozdrava tvoga odjeknuo u mojim ušima, dijete je od radosti poskočilo u mojoj utrobi.

45. I blažena je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina.”

46. Nato je Marija rekla: “Veliča duša moja Gospodina,

47. i duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu.

48. Jer je pogledao na poniženje sluškinje svoje. Jer gle, odsad će me blaženom zvati svi naraštaji.

49. Jer mi je nešto veliko učinio onaj koji je moćan; i sveto je ime njegovo

50. i milosrđe je njegovo od naraštaja do naraštaja nad onima koji ga se boje.

51. Pokazao je jakost rukom svojom, raspršio ohole u umovanju srca njihova;

52. Silnike je zbacio s prijestolja, a uzvisio neznatne.

53. Gladne je ispunio raznim dobrima, a bogate otpustio praznih ruku;

54. Pomagao je svoga slugu Izraela, sjećajući se svoga milosrđa,

55. kao što je govorio očevima našim, Abrahamu i sjemenu njegovu zauvijek.”

56. I Marija je ostala s njom oko tri mjeseca pa se vratila svojoj kući.

57. A Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi; i rodila je sina.

58. I njeni su susjedi i rođaci čuli da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe i radovali su se s njom.

59. I dogodilo se da su u osmi dan došli obrezati dijete i nazvali ga Zaharija, po imenu njegovog ocu.

60. A njegova je majka odgovorila rekavši: “Ne, nego će se zvati Ivan!”

61. Nato su joj rekli: “Nema nikoga u tvojoj rodbini koji se zove tim imenom.”

62. Tada su znakovima upitali oca njegova kako bi ga on želio nazvati.

63. A on je zatražio pisaću pločicu i napisao rekavši: “Ivan mu je ime.” I svi su se začudili.

64. I odmah su mu se otvorila usta i njegov se jezik oslobodio te je progovorio hvaleći Boga.

65. I strah je došao na sve koji su prebivali oko njih. I sva su se ta pričanja razglašavala po svemu gorju judejskom.

66. I svi koji su ih čuli položili su ih u srca svoja govoreći: “Što li će onda biti ovo dijete?” I ruka je Gospodnja bila s njim.

67. A njegov se otac Zaharija ispunio Duhom Svetim pa je prorokovao govoreći:

68. “Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio narod svoj,

69. i podigao nam rog spasenja u kući sluge svoga Davida,

70. kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, otkada je svijeta:

71. da ćemo biti spašeni od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze;

72. iskazati milosrđe obećano očevima našim i sjetiti se svoga svetog saveza,

73. zakletve kojom se zakleo Abrahamu, ocu našemu,

74. da će nam dati, da bez straha, izbavljeni iz ruku naših neprijatelja, služimo njemu

75. u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svojega života.

76. A ti, dijete, zvat ćeš se prorok Svevišnjega; jer ćeš ići pred licem Gospodina da mu pripremiš puteve,

77. da njegovom narodu podariš spoznaju spasenja po oslobođenju od njihovih grijeha,

78. radi nježnog milosrđa našega Boga po kojem nas je pohodio Osvit s visine,

79. da obasja one što sjede u tami i sjeni smrti, usmjeravajući noge naše na put mira.”

80. A dijete je raslo i jačalo duhom; i bilo je u pustinji sve do dana svoga očitovanja pred Izraelom.