Luka 14 BKJ

1. I dogodilo se, da je on na Šabat išao jesti kruh u kuću jednog od poglavara farizejskih, a oni su ga promatrali.

2. I gle, pred njim je bio neki čovjek koji je imao vodenu bolest.

3. A Isus je odgovorio rekavši zakonoznancima i farizejima, govoreći: “Je li zakonom dopušteno ozdravljati na Šabat?”

4. A oni su šutjeli. A on ga je uhvatio, ozdravio ga i otpustio.

5. Tada im je odgovorio rekavši: “Koji od vas, upadne li mu magarac ili vol u jamu, a da ga ne bi odmah izvukao na dan Šabata?”

6. I nisu mu mogli na to odgovoriti.

7. A uzvanicima je, kad je promatrao kako biraju prva mjesta, ispričao usporedbu govoreći im:

8. “Kada te netko pozove na svadbu, nemoj sjesti na prvo mjesto, da ne bi bio pozvan netko poštovaniji od tebe,

9. i da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega pa ti rekao: ʻPredaj mjesto ovome!ʼ i tada bi ti postiđen morao zauzeti posljednje mjesto.

10. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto tako da ti onaj koji te pozvao kad dođe može reći: ʻPrijatelju, pomakni se naviše!ʼ Tada ćeš biti počašćen pred onima koji sjede pri jelu s tobom.

11. Jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a onaj koji se ponizi, bit će uzvišen.”

12. Tada je rekao i onome koji ga je pozvao: “Kada priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svoje prijatelje, ni svoju braću, ni svoju rodbinu, ni bogate susjede, da ne bi i oni tebe zauzvrat pozvali i tako ti uzvratili.

13. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.

14. I blažen ćeš biti zato što ti oni ne mogu uzvratiti, jer će ti se uzvratiti pri uskrsnuću pravednih.”

15. A kad je to čuo jedan od onih koji su sjedili pri jelu, rekao mu je: “Blažen je onaj koji bude jeo kruh u kraljevstvu Božjem!”

16. Nato mu je on rekao: “Neki je čovjek pripremio veliku večeru i pozvao mnoge.

17. I poslao je slugu svoga, u vrijeme večere da kaže onima koji su pozvani: ʻDođite, već je sve pripremljeno!ʼ

18. Tada su se svi, kao jedan, počeli ispričavati. Prvi mu je rekao: ʻKupio sam njivu pa moram otići pogledati je. Molim te, smatraj me ispričanim!ʼ

19. A drugi mu je rekao: ʻKupio sam pet jarmova volova, idem ih isprobati. Molim te, smatraj me ispričanim!ʼ

20. I treći mu je rekao: ʻŽenom sam se oženio i zbog toga ne mogu doći!ʼ

21. Tako se taj sluga vratio i izvijestio o tome svoga gospodara. Nato se gospodar kuće rasrdio i rekao svome slugi: ʻIzađi brzo na ulice i uličice gradske pa dovedi ovamo siromahe, i sakate, i hrome, i slijepe!ʼ

22. Onda je taj sluga rekao: ʻGospodaru, učinjeno je kako si zapovjedio i još ima mjesta!ʼ

23. A gospodar je rekao slugi: ʻIzađi na puteve i među živice i natjeraj ih neka uđu da mi se napuni kuća.

24. Jer kažem vam da ni jedan od onih koji su bili pozvani neće okusiti moju večeru.ʼ ”

25. I s njim je išlo veliko mnoštvo, a on se okrenuo te im rekao:

26. “Ako tko dođe k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, i ženu i djecu, i braću i sestre pa čak i svoj život, ne može biti moj učenik.

27. I tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.

28. Jer tko od vas, kad naumi sagraditi kulu, najprije ne sjedne i proračuna trošak, ima li dovoljno za dovršiti?

29. Da mu se ne bi, nakon što je postavio temelj, a ne može dovršiti, počeli rugati svi koji to vide:

30. govoreći, ʻOvaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti.ʼ

31. Ili, koji kralj, kad ide u rat protiv drugog kralja, neće li najprije sjesti i ispitati može li s deset tisuća presresti onoga koji dolazi protiv njega s dvadeset tisuća?

32. Ako li ne može, dok je još onaj drugi daleko, on šalje svoje poslanike i traži uvjete za mir.

33. Isto tako, svaki od vas koji se ne odrekne svega što ima, ne može biti moj učenik.

34. Sol je dobra, ali ako sol izgubi okus, čime će se ona začiniti?

35. Nije pogodna ni za zemlju ni za gnoj, već ju bacaju van. Tko ima uši da čuje, neka čuje.”