Luka 17 SHP

1. Isus je rekao svojim učenicima: »Neizbježno je da će se događati stvari koje navode ljude na grijeh, ali jao onome tko to čini!

2. Bilo bi bolje za njega da mu objese mlinski kamen oko vrata i bace ga u more nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih.

3. Čuvajte se! Ako tvoj brat griješi, ukori ga! Ako se pokaje, oprosti mu!

4. I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta dođe k tebi i kaže ti: ‘Kajem se’, oprosti mu!«

5. Tada su apostoli rekli Gospodinu: »Daj nam više vjere!«

6. A Gospodin im je odgovorio: »Kad bi vam vjera bila velika kao gorušičino zrno, mogli biste reći ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i posadi u more’ i on bi vas poslušao.«

7. »Recimo da netko od vas ima slugu koji ore ili se brine za ovce. Kad se sluga vrati iz polja, hoće li mu reći: ‘Dođi sada, sjedni i jedi’?

8. Neće li mu, umjesto toga, reći ovako: ‘Priredi mi večeru! Stavi na sebe pregaču i posluži me jelom i pićem! A nakon toga, možeš i ti jesti i piti.’

9. Duguje li slugi zahvalnost zato što je učinio ono što mu je bilo zapovjeđeno?

10. Isto je i s vama: kad završite sve ono što vam je zapovjeđeno, trebali biste reći: ‘Sluge smo koje ne zaslužuju pohvale; učinili smo samo što nam je bila dužnost.’«

11. Dok je Isus išao prema Jeruzalemu, prolazio je uz granicu Samarije i Galileje.

12. Na ulazu u jedno selo sreo je desetoricu gubavaca.

13. Stojeći na udaljenosti, povikali su iz svega glasa: »Isuse, Gospodaru, smiluj nam se!«

14. Kad ih je Isus ugledao, rekao im je: »Pokažite se svećenicima!« Dok su išli prema svećenicima, bili su iscijeljeni.

15. Kad je jedan od njih vidio da je ozdravio, vratio se k Isusu i iz svega glasa slavio Boga.

16. Pao je pred Isusove noge i zahvalio mu. Taj je čovjek bio Samarijanac.

17. Isus mu je rekao: »Zar se nisu sva desetorica očistila od gube? Gdje su ostala devetorica?

18. Zar se ni jedan od njih, osim ovoga stranca, nije vratio da iskaže zahvalnost Bogu?«

19. Zatim mu je rekao: »Ustani i idi! Tvoja te vjera ozdravila.«

20. Kad su farizeji jednom pitali Isusa kad će doći Božje kraljevstvo, on im je odgovorio: »Božje kraljevstvo ne dolazi tako da ga ljudi vide.

21. Ljudi neće reći: ‘Ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ jer je Božje kraljevstvo među vama.«

22. A svojim je učenicima rekao: »Doći će vrijeme kad ćete čeznuti da vidite makar jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti.

23. A ljudi će vam reći: ‘Ondje je!’ ili ‘Ovdje je!’ Ne idite onamo i ne slijedite ih!

24. Jer, toga dana dolazak Sina Čovječjega bit će poput munje koja bljesne i osvijetli nebo s jednoga kraja na drugi.

25. No najprije će on mnogo toga pretrpjeti, a ljudi ovoga naraštaja će ga odbaciti.

26. Kao što je bilo u vrijeme Noe, tako će biti u dane Sina Čovječjeg:

27. ljudi su jeli, pili, ženili se i udavali, sve dok Noa nije ušao u arku. Tada je došao potop i sve ih pobio.

28. Bit će kao što je bilo i u Lotovo vrijeme: ljudi su jeli, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili.

29. No onoga dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba je udarila vatra i sumpor i svi su bili pobijeni.

30. Tako će biti i na dan kad se pojavi Sin Čovječji.

31. Onaj tko se toga dana zatekne na krovu, neka ne silazi u kuću po svoje stvari! Isto tako, ako tko bude u polju, neka se ne vraća!

32. Sjetite se Lotove žene!

33. Tko se bude trudio sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko god izgubi svoj život, dobit će ga.

34. Kažem vam, te noći dvojica će ležati u jednoj sobi; jedan će se uzeti, a drugi ostaviti.

35. Dvije će žene zajedno mljeti žito; jedna će se uzeti, a druga ostaviti.«

36.

37. Učenici su ga pitali: »Gdje će to biti, Gospodine?« A on im je odgovorio: »Gdje leže mrtva tijela, ondje će se skupljati i lešinari.«