Luka 20 BKJ

1. I dogodilo se, jednog od onih dana dok je poučavao narod u Hramu i propovijedao evanđelje, da su mu pristupili glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama

2. i upitali ga govoreći: “Reci nam, kojom vlašću to činiš ili tko je onaj koji ti je dao tu vlast?”

3. A on im je odgovorio rekavši: “I ja ću vas upitati jedno, pa mi odgovorite:

4. Je li krštenje Ivanovo bilo s neba ili od ljudi?”

5. A oni su međusobno raspravljali, govoreći: “Ako kažemo: ʻS neba,ʼ reći će nam: ʻZašto mu onda niste vjerovali?ʼ

6. Ali ako kažemo: ʻOd ljudi,ʼ sav će nas narod kamenovati jer je uvjeren da je Ivan bio prorok.”

7. I odgovorili su da ne mogu reći od koga je bilo.

8. Onda im je Isus rekao: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću ovo činim.”

9. Zatim je narodu počeo govoriti ovu usporedbu: “Neki je čovjek posadio vinograd te ga je iznajmio vinogradarima i otišao u daleku zemlju na duže vrijeme.

10. I u svoje vrijeme poslao je slugu k vinogradarima da mu daju od ploda vinogradskoga. Ali su ga vinogradari istukli i otposlali praznih ruku.

11. I ponovo je poslao drugog slugu, a oni su i njega istukli i osramotili i otposlali praznih ruku.

12. I ponovo je poslao i trećega, a oni su i toga izranili i izbacili.

13. Tada je gospodar vinograda rekao: ʻŠto ću učiniti? Poslat ću svoga ljubljenoga sina. Možda će njega poštovati kad ga vide.ʼ

14. Ali kad su ga vinogradari ugledali, raspravljali su međusobno govoreći: ʻOvo je baštinik! Hajde, ubijmo ga da bi baština bila naša!ʼ

15. Tako su ga izbacili iz vinograda i ubili. Što će, dakle, učiniti s njima gospodar vinograda?

16. Doći će i pogubiti te vinogradare, a vinograd dati drugima.” A kad su to čuli, rekli su: “Bože sačuvaj!”

17. A on ih je pogledao i rekao: “Što onda znači ovo što je zapisano: ʻKamen koji su graditelji odbacili, taj je postao ugaoni zaglavnjak?ʼ

18. Svaki, koji padne na taj kamen, razbit će se, a na koga on padne, smrvit će ga u prah.”

19. A glavari svećenički i pismoznanci nastojali su istog časa dignuti ruke na njega, ali su se bojali naroda, jer su shvatili da je protiv njih izrekao ovu usporedbu.

20. I vrebali su ga i poslali uhode, koji su se pretvarali da su pravednici kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga mogli predati poglavarstvu i vlasti upravitelja.

21. I upitali su ga govoreći: “Učitelju, znamo da ispravno govoriš i poučavaš, i ne priznaješ vanjštinu bilo koga, nego po istini poučavaš putu Božjemu.

22. Je li nam zakonom dopušteno dati porez cezaru ili nije?”

23. A on je opazio njihovo lukavstvo i rekao im: “Zašto me iskušavate?

24. Pokažite mi dinar! Čiji to ima lik i natpis?” Oni su odgovorili rekavši: “Cezarov.”

25. Onda im je rekao: “Dajte dakle cezaru što je cezarovo, a Bogu što je Božje!”

26. A oni ga nisu mogli uhvatiti u riječi pred narodom te su začuđeni njegovim odgovorom ušutjeli.

27. Tada su mu pristupili neki od saduceja, koji niječu da ima uskrsnuća, te su ga upitali,

28. govoreći: “Učitelju, Mojsije nam je napisao: ʻAko nekome umre brat koji ima ženu, i taj umre bez djece, neka njegov brat uzme njegovu ženu i podigne sjeme svome bratu.ʼ

29. Bilo je, dakle, sedmero braće. I prvi je uzeo ženu i umro je bez djece.

30. I drugi ju je uzeo za ženu, i taj je umro bez djece.

31. I treći ju je uzeo, a isto tako i ona sedmorica; i umrli su, a nisu ostavili djece.

32. Nakon svih umrla je i žena.

33. Stoga, po uskrsnuću, kome će od njih biti žena, jer su je sedmorica imala za ženu?”

34. A Isus im je odgovorio rekavši: “Djeca ovoga svijeta žene se i udaju.

35. Ali oni koji su se našli dostojnima zadobiti onaj svijet i uskrsnuće od mrtvih, niti se žene niti udaju.

36. Niti više ne mogu umrijeti, jer su jednaki anđelima i djeca su Božja, budući da su djeca uskrsnuća.

37. A to da mrtvi uskrsavaju, pokazao je Mojsije kod grma, kad Gospodina naziva ʻBogom Abrahamovim, i Bogom Izakovim, i Bogom Jakovljevim.ʼ

38. Jer on nije Bog mrtvih, nego živih, jer njemu svi žive.”

39. Nato su neki pismoznanci odgovorili rekavši: “Učitelju, dobro si rekao!”

40. I nisu se više ništa usudili pitati ga.

41. Tada im je rekao: “Kako govore da je Krist Davidov sin?

42. I sâm David kaže u knjizi Psalama: Gospod je rekao Gospodinu mojemu: ʻSjedi mi zdesna,

43. dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama!ʼ

44. David ga dakle naziva ʻGospodinom,ʼ a kako mu je onda sin?”

45. Dok ga je sav narod slušao, rekao je svojim učenicima:

46. “Čuvajte se pismoznanaca koji žele hodati u plaštevima i vole pozdrave na trgovima, pročelja u sinagogama i prva mjesta na gozbama,

47. koji proždiru kuće udovica, a pod izlikom dugih molitava. Oni će primiti veću osudu!”